Obrana generala Gotovine u ponedjeljak je predala žalbu na prvostupanjsku presudu, koju je u utorak objavio Haaški sud, kojom je 15. travnja hrvatski general osuđen na 24 godine zatvora nakon što jr proglašen krivim kao član udruženog zločinačkog pothvata za zločine počinjene nad srpskim stanovništvom tijekom i nakon Oluje, vojno-redarstvene akcije u kojoj je oslobođen hrvatski teritorij koji je dotad bio pod okupacijom pobunjenih hrvatskih Srba.
"General Gotovina traži da Žalbeno vijeće intervenira i ukine njegovu osuđujuću presudu po svim točkama. Zaključci raspravnog vijeća toliko su ozbiljno nerazumni da se presuda mora poništiti, a njegova osuda za odgovornost u svezi s udruženim zločinačkim pothvatom ukinuti", navodi se u žalbi. General Gotovina izdavao je zapovijedi i poduzimao radnje u sklopu Oluje s ciljem oslobađanja okupiranog hrvatskog teritorija i u kontekstu Oluje naredio je uporabu topništva na vojne ciljeve na crtama bojišnice te na vojne ciljeve u operativnoj dubini u hrvatskim gradovima Kninu, Benkovcu, Obrovcu i Gračacu te Drvaru u BiH, navodi se u žalbi.
"Čak i primjenom vlastitih mjerila za procjenu vjerojatnosti pogrešaka, raspravno vijeće pretpostavilo je da je od otprilike 1.205 topničkih projektila ispaljenih na te hrvatske gradove, oko 1.140 (94,5 posto) bilo usmjereno na vojne ciljeve." "Ta pretpostavka u suglasnosti je s neumoljivom težinom dokaza", ističe obrana, navodeći kako tvrdnju o ciljanom granatiranju vojnih ciljeva potkrepljuju istrage UN-a nakon Oluje, američke analize, izvješće glavnog tajnika UN-a Vijeću sigurnosti i svjedočenje Gotovinina načelnika topništva Marka Rajčića. "Raspravno vijeće nije moglo utvrditi izvan svake opravdane sumnje da je ijedan civil usmrćen ili ranjen tijekom granatiranja HV-a, a oštećenja civilnih objekata bila su minimalna."
Raspravno vijeće, navodi se u žalbi, nerazumno je zaključilo na temelju preostalih 5,5 posto projektila koji su navodno pogodili civilna područja, a ne civile ili civilne objekte, da su "cijeli gradovi tretirani kao ciljevi". "Pod pretpostavkom nevinosti dok se ne dokaže krivnja, Raspravno vijeće moralo je pretpostaviti da je određeni topnički projektil doista ispaljen na vojni cilj, osim ako nije dokazano izvan svake opravdane sumnje da je projektil ispaljen nezakonito. Raspravno vijeće stvorilo je svoje vlastito mjerilo za određivanje vjerojatnosti pogreške, koje nije utemeljeno ni na kakvim dokazima", navodi se u žalbi napisanoj na 143 stranice. Stoga je raspravno vijeće zaključilo da su srpski civili napustili Knin, Benkovac, Obrovac i Gračac iz straha koji je nastao uslijed topničkog napada, unatoč nizu dokaza koji ukazuju na suprotno, a među kojima su i oni da su Srbi otišli zbog zapovijedi za evakuaciju koju je izdalo njihovo vlastito vodstvo RSK te da niti jedan srpski civil nikad nije izjavio da je bio teroriziran nezakonitim granatiranjem HV-a ili da je napustio Hrvatsku kao rezultat takvog nezakonitog granatiranja.
Unatoč dokazima, raspravno je vijeće zaključilo da je Gotovina u pogledu sprječavanja i sankcioniranja zločina bio toliko nemaran da to predstavlja značajni doprinos udruženom zločinačkom pothvatu, navodi se u žalbi, u kojoj se kao pogrešni odbacuju i drugi zaključci o sudjelovanju generala u udruženom zločinačkom pothvatu.
