Sastoji se od 37 članaka na desetak stranica koji pokrivaju glavne faze tranzicijskog razdoblja nakon mogućeg pada pukovnika Moamera Gadafija.
Nacionalno prijelazno vijeće ističe da je "najviša državna vlast..., jedini legitimni predstavnik libijskog naroda, a legitimitet mu proizlazi iz revolucije 17. veljače".
Odmah nakon "proglašenja oslobođenja", napustit će Bengazi i preseliti u Tripoli. Tada će u roku trideset dana imenovati privremenu izvršnu vlast koja će voditi zemlju.
Ona će u roku 240 dana (osam mjeseci) organizirati izbore za "Nacionalnu konferenciju", prijelaznu nacionalnu skupštinu od 200 članova. Nacionalno prijelazno vijeće povući će s vlasti s prvom sjednicom te "Nacionalne konferencije" koja će tada postati legitimni predstavnik libijskog naroda.
U roku trideset dana skupština će imenovati premijera te glasovati o povjerenju njegovoj novoj vladi. Imenovat će i odbor koji će izraditi novi ustav u roku 60 dana.
Prijedlog ustava će nakon usvajanja u skupštini biti dan na referendum u roku trideset dana, a za njegovo usvajanje potrebna je dvotrećinska većina.
U roku trideset dana nakon prve sjednice, skupština će donijeti novi izborni zakon kako bi se u idućih šest mjeseci mogli održati opći izbori.
