Riječ je o reformi pakta o stabilnosti eura, koji se pokazao nedostatnim u borbi protiv krize, jer ga se većina zemalja članica nije pridržavala zbog toga što nisu bile predviđene kaznene mjere. Oko toga paketa, koji neki ocjenjuju da je već sada prevladan, dugo se vodila bitka između europskih institucija.
Europski parlament zauzimao se za što više automatizma u odlučivanju o sankcijama protiv država koja krše dogovorena pravila, dok su države članice nastojale zadržati politički nadzor nad tim. Na kraju je postignut kompromis, tako da će se u preventivnoj fazi odlučivati običnom kvalificiranom većinom, a u korektivnoj fazi, kada se država članica ne odazove na upozorenje, odlučivat će se tzv. obrnutom kvalificiranom većinom, što znači da se ne bi glasovalo za uvođenje sankcije, nego za neuvođenje, to jest oni koji su protiv morali bi prikupiti dovoljnu većinu.
U tom bi slučaju zemlje članice pred parlamentom morale javno obrazlagati zašto su protiv sankcija. Komisija će ubuduće moći predložiti korektivne mjere i kazniti države koje ne poštuju utvrđena pravila da proračunski deficiti ne smije prelaziti 3 posto BDP-a, a javni dug ne smije prijeći 60 posto BDP-a.
Zemlje koje budu upozorene na kršenja pravila morat će deponirati na blokirani račun iznos od 0,2 posto BDP-a, a u slučaju da se ne odazovu na upozorenje ostat će trajno bez toga iznosa. Novi zakonski paket omogućava također bolji nadzor nad makroekonomskim pokazateljima u zemljama članicama i Komisija će moći reagirati u slučajevima poput napuhavanja cijena nekretnina, neravnoteže u trgovinskoj razmijeni ili na računu tekućih plaćanja.
Europski parlament se izborio da Komisija ne nadzire samo one zemlje koje imaju trgovački deficit, nego i one koje imaju višak na tekućem računu. Zemlje članice su tražile da samo one zemlje koje imaju manjak na računu tekućih plaćanja budu pod istragom, a sada će Komisija moći razmotriti mogućnost jesu li zemlje koje su u plusu možda uzrok nestabilnosti i zatražiti od njih potrebne reforme.
