Deklaracijom se utvrđuje kako je Srbija donošenjem zakona kojim je svoja pravosudna tijela proglasila nadležnima za vođenje postupaka za kaznena djela izvršena na teritoriju bivše SFRJ povrijedila suverenitet Hrvatske te se Srbiju poziva na sklapanje ugovora kojim bi se uredila pitanja nadležnosti za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocida.
Srbija je, po riječima ministra uprave Davorina Mlakara, nekim svojim propisima proširila jurisdikciju na područje Republike Hrvatske te je time prekršila norme međunarodnog prava, a osobito Povelju UN-a, Deklaraciju o načelima međunarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji između država te Deklaraciju o nedopustivosti miješanja u unutrašnje poslove država.
Vlada, svjesna činjenice da svojim internim zakonodavstvom ne može u potpunosti riješiti nastale prijepore, smatra kako bi trebalo predložiti Saboru, pa onda i donijeti deklaraciju kojom bi pozvali Republiku Srbiju da se drži svojih međunarodnim pravom preuzetih obveza i da s tim obvezama uskladi svoje interno zakonodavstvo, rekao je ministar Mlakar.
Mišljenja je da se sve što se dogodilo s obzirom na proširenje jurisdikcije može na najbolji način riješiti pregovorima i sklapanjem međudržavnog sporazuma kojim bi se precizirale nadležnosti i rad pravosudnih tijela obiju država, a kako bi se izbjeglo bilo kakvu mogućnost da dolazi do sukoba nadležnosti dva pravna poretka.
Mlakar je poručio kako deklaracija ne dovodi u pitanje želju i namjeru Hrvatske da, shodno svojim međunarodnim obvezama, procesuira i kazni počinitelje svih ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida počinjenih na području Hrvatske. Deklaracijom se, s ciljem daljnje suradnje povjerenja i dobrosusjedskih odnosa, poziva Srbiju na sklapanje međunarodnog pravnog ugovora kojim će se pitanja nadležnosti za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocida urediti na cjelovit način i sukladno načelima međunarodnog prava.
Predsjednica Odbora Ana Lovrin je naglasila kako je Hrvatska jasno pokazala i dokazala kako je sposobna suditi pred domaćim pravosuđem. Konačnim prijedlogom Kaznenog zakona neisplata plaće ili dijela plaće zbog neopravdanih razloga tretirat će se kao kazneno djelo. Po riječima ravnatelja uprave za kazneno pravo u Ministarstvu pravosuđa Ivana Crnčeca, propisano je da kaznenog dijela nema ako plaća nije isplaćena jer poslodavac nema sredstava na računu, a do toga nije došlo s ciljem izbjegavanja neisplate plaća.
Isti tretman kao neisplata plaća ima i neuplata doprinosa, dodao je Crnčec. Usvojena je primjedba da se jedan dan zatvora, odnosno jedan dnevni iznos kod novčane kazne zamjenjuje s četiri, a ne kao što je bilo u prvom čitanju s dva sata rada za opće dobro, kazao je Crnčec dodajući kako isto takvo rješenje propisuje i švicarski kazneni zakon.
Zastarni rokovi za najteža kaznena djela produženi su s 30 na 40 godina. U kaznenena djela neovlaštenog posjedovanja, proizvodnje i trgovanja drogama kao i i omogućavanja trošenja droga uvrštene su i tvari zabranjene u športu, dakle doping, rekao je Crnčec. "Novinari će samo iznimno odgovarati za sramoćenje jer je njihova djelatnost od javnog interesa", naglasio je.
Lovrin je podsjetila na zakonsku odredbu prema kojoj nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnim radnjama, zapitavši se što će biti s drugim koristima koje nisu imovinske, primjerice kako poništiti ocjene sudionika afere Index. Po njezinom mišljenju trebalo bi osnažiti odredbu da se nikakva korist stečena kaznenim djelom ne može zadržati.
