No, ekonomska kriza zatresla je poslijeratni model Europe, a Njemačka sve više vodi glavnu riječ. Kako se zemlje bore da plate svoje dugove, samo kancelarka Angela Merkel ima dovoljno novca da ih izvuće iz nevolja. Ali je cijena Merkel zahtjevna - više kontrole nad time kako oni vode svoja gospodarstva, zbog čege je zazvonilo na uzbunu u metropolama diljem kontinenta, piše Post. U Ateni, prosvjednici odjeveni kao nacisti rutinski vrebaju po ulicama, kao aluzija na stari model prodorne Njemačke.
U Poljskoj su optužbe da Njemačka ima imperijalne ambicije, postale dio kampanje na posljednjim predsjedničkim izborima. Iako su njemački čelnici nastojali u posljednjih nekoliko tjedana umiriti strahove drugih prije ključnih sastanaka na visokoj razini u Bruxellesu, ton im je ponekad zvučao ultimativno. "Pitanje o tome tko bi mogao prihvatiti njemački model riješeno je na tržištu. Mi zapravo govorimo samo o detaljima i opsegu mjera, a ne o njihovoj prirodi", rekao je glasnogovornik njemačkog ministra financija Wolfganga Schaeublea.
S 3300 milijardi dolara GDP-a u 2010., njemačko gospodarstvo je sada znatno veće od onih svojih najbližih suparnika, Velike Britanije i Francuske. Njemačke banke daleko su manje izložene grčkom dugu od onih u Francuskoj, i izolirane su od posljedica mogućeg grčkog bankrota. Njemačka je do sada izdvojila 290 milijardi dolara za europski fond za spas Grčke, Portugala, Irske i drugih zemalja, znatno više nego bilo koja druga zemlja u Europi.
Sumnjičavost oko veće njemačke uloge u Europi, očita je i unutar zemlje, gdje se Merkel suočava s teškim raspravama o tome u kolikoj mjeri bi Njemačka trebala dati svoj novac za pomoć drugima. I ostatak Europe ostaje oprezan prema preuzimanju njemačkog lijeka, trebaju pomoć, ali su zabrinuti zbog nuspojava, piše Post. "To je neugodan položaj vodstva. Kada Njemačka djeluje, postoji strah da će Njemačka dominirati.
Ako Njemačka ne djeluje, tu je strah da će se Njemačka povući iz Europe", rekao je Joschka Fischer, bivši ministar vanjskih poslova koji je pozvao Merkel da učini više kako bi podržala euro. Gotovo pola stoljeća nakon Drugog svjetskog rata, Zapadna Njemačka djelovala je iz sjene, zadovoljna što je industrijska sila, a politiku ostavljajući Francuskoj. Ako je Zapadna Njemačka željela da se nešto dogodi na kontinentu, to bi šapnula svojim galskim susjedima i dopustila da prijedlog bude zajednički predstavljen.
No, kada je 1989. pao Berlinski zid, Njemačka, dugo podijeljena između istočnog i zapadnog bloka, najavila je planove za ponovno ujedinjenje, izazivajući strah da će ta snažna zemlja u srcu Europe ponovno dominirati nad svojim slabijim susjedima. Kao uvjet za francuski pristanak na ujedinjenje, francuski predsjednik Francois Mitterand zahtijevao je visoku cijenu: da Njemačka odustane od svoje stabilne valute, njemačke marke i obveže se na zajedničku europsku valutu, navodi američki list.
To je funkcioniralo godinama, no vrijeme i okolnosti urotili su se postaviti Njemačku na vodeće mejsto. Kontinentalnim silama, uključujući Francusku i Italiju, utjecaj je izblijedio, dok se unutar Njemačke dugotrajni oprez da se ne bude prodoran uglavnom istrošio. Njemačka zastava, dugo pod sumnjom čak i unutar Njemačke kao simbol nacionalističkog ponosa, sada se vije sve više i više u cijeloj zemlji. Do sada se Njemačka držala sredine, u rješavanju gospodarskih problema koji su zahvatili Europu u posljednje dvije godine.
Usred krize u Grčkoj, Irskoj i Portugalu, Njemačka se opirala da podmiri račune, i nije iznijela jasnu viziju kako izbjeći probleme u budućnosti. Dugoročno, međutim, stručnjaci kažu da Merkel ima malo prostora da se okrene od Europe, iako to naravno može biti popularno kod dijela njemačkih birača. Njemačka zarađuje novac proizvodnjom kvalitetnih proizvoda i industrijskih strojeva koje prodaje izvan svojih granica, tako da njezin uspjeh ovisi o uspješnosti onih oko nje.
Recesija u ostatku Europe brzo bi pogodila i Njemačku. Na najvišim razinama njemačke vlade, postoji osjećaj kako je sada vrijeme za velike planove, a Merkel je ovoga mjeseca pozvala na dalekosežne promjene s kojima se namjerava uvesti veća koordinacija u gospodarskoj politici 17 zemalja eurozone. Mogle bi trajati godinama dok te promjene stupe na snagu, ali prvi korak bi mogao doći već na sastanku skupine G-20, vodećih svjetskih gospodarstava, 3. studenoga, ocjenjuje Washington Post.
Njemačka "je stalno u reaktivnoj ulozi. Sada je međutim, u poziciji da u velikoj mjeri može diktirati ono što želi vidjeti u drugim zemljama, a one to moraju prihvatiti"", rekao je Fredrik Erixon, voditelj Europskog centra za međunarodnu političku ekonomiju, 'think tanka' iz Bruxellesa. . Ako ga prihvate europski čelnici, prijedlog Merkel će vjerojatno gurnuti eurozonu više u njemačkom smjeru, prema modelu koji nameće nisku inflaciju, mali proračunski deficit i stroge uvjete zaduživanja.
Čini se vjerojatnim da će Francuska prihvatiti takav pristup, u vrijeme kada njezine nesigurne financije slabe njezinu sposobnost da se protivi, ocjenjuje Post. Ipak, mnogi ekonomisti, uključujući i one iz MMF-a, pitaju je li njemački model stvarno najbolji način za izvlačenje iz recesije, s obzirom na pretjerano oslanjanje Njemačke na izvoz. A osjećaj svršenog čina izaziva ljutnju diljem Europe. Slovačka je nedavno blokirala plan jačanja fonda za pomoć prezaduženim članicama eurozone, prije nego što ga je odobrila pod velikim pritiskom Njemačke.
Čak se i dugogodišnji saveznici kao što su Austrija, odupiru. "Ja apsolutno ne mogu prihvatiti" da Njemačka i Francuska odlučuju, a zatim odluke predstavljaju ostatku eurozone, izjavio je austrijski ministar vanjskih poslova Michael Spindelegger austrijskoj televiziji prošlog tjedna. "Nema ekonomskog upravnog odbora ili diktata. Mi imamo eurozonu sa 17 država", rekao je. U Njemačkoj, takav razdor izaziva podizanje obrva. "Svatko poziva na vodstvo, ali nitko ne želi biti vođen", rekao je zamjenik njemačkog ministra vanjskih poslova Werner Hoyer.
