U izlaganju "Osobna kaznena odgovornost za masovne zločine: od Nuernberga do bivše Jugoslavije - putovanje prema pravednosti ili propasti" Becker je kritizirao one koji smatraju da bi haaški sud trebao biti "precizan tvorac povijesnih zapisa". Drži da taj sud ne može pisati povijest, jer on, kako je dodao, ne raspolaže tim alatom, već može odlučiti samo je li tko kriv ili nije.
Becker smatra i lošom praksom "uvođenje zaštićenih svjedoka" jer se njihove izjave ne mogu dobiti, a očito je da se u svojim iskazima "ponekad služe lažima". "Nema osnove za prvostupanjsku presudu generalu Gotovini", rekao je, dodavši: "Ako se pogleda ta presuda, lako će se utvrditi kako se htjelo pokazati da su sve strane krive i da nitko nije nevin."
Izrazivši sumnju u žalbeni postupak, napomenuo je kako je "politički pristup tribunala očit". "Željeli smo izbjeći nekažnjivost, a stvorili smo čudovište koje ne zna zaštititi one koje treba zaštititi", ustvrdio je Becker. Željko Horvatić, predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske, upozorio je kako se na haaškom sudu ne tretira ravnopravno pojam agresije te da se apsolutno negira činjenica tko je počeo rat na prostoru bivše Jugoslavije.
Osim toga tužiteljstvo se, kako je rekao, ponaša nadmoćno nad obranom, iako bi u postupku trebali biti ravnopravni. "Tužiteljstvo se postavlja u ulogu suca, a poistovjećenje jedne stranke u postupku sa sudom je neviđena, osim u nekim procesima koje treba zaboraviti", rekao je Horvatić. Glede postupka šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata upitao je kako ih se može optuživati i suditi da se hrvatskoj državi i njima nije omogućilo da se brane, s obzirom na optužbe o "odgovornosti čitavih struktura".
Davor Derenčinović, predstojnik Katedre za kazneno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta i predsjednik Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu, suorganizator skupa, govoreći o primjedbama na institut zajedničkoga zločinačkog pothvata, upozorio je na konfuziju elemenata zajedničkog zločinačkog pothvata, trivijalizaciju gospodara rata, selektivnu primjenu instituta zajedničkoga zločinačkog pothavata.
Zato vukovarska trojka uopće nije bila optužena po toj osnovi, kao ni za zločin protiv čovječnosti, ustvrdio je, rekavši da je njima pripisano samo kršenje običaja rata te da ni general Perišić, prvi suradnik Slobodana Miloševića, nije osuđen za zajednički zločinački pothvat. Upozorivši kako tribunal ignorira činjenicu što zajednički zločinački pothvat nije postojao u zakonodavstvu i sudskoj praksi bivše Jugoslavije, upitao se je li ekstenzivnim konstruiranjem optužnica haaški sud napravio iskorak ili korak unatrag?
Maja Seršić, pročelnica Katedre za međunarodno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, rekla je kako institut zajedničkoga zločinačkog pothvata nije utemeljen u nepisanu običajnom međunarodnom pravu. Ne kritiziraju ga samo hrvatski nego i najugledniji strani pravni stručnjaci, koji upozoravaju da primjenom tog instituta suci haaškoga suda "kompromitiraju naslijeđe koje ostavljaju".
Nadam se da će suci ispraviti stajališta o primjeni instituta zajedničkoga zločinačkog pothvata, ispitujući pomnije pojedinačnu odgovornost, jer bi trebali, napomenula je, umjesto "prevelike kreativnosti" imati stalno na umu pravnu maksimu - nullum crimen, nulla poena sine legem (nema krivnje ni kazne bez zakona). Izlaganje bivšeg suca haaškog suda Wolganga Schomburga, zbog njegove spriječenosti, podijeljeno je u pisanu obliku.
U izlaganju ističe kako je "doktrina zajedničkoga zločinačkog pothvata potpuno nepotrebna, pa čak i opasan slučaj da se opiše vrsta odgovornosti koja nije predviđena u statutima suvremenih međunarodnih sudova, naročito statutima Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog kaznenog suda za Ruandu".
Na skupu je govorio i Igor Bojanić, profesor s osječkoga Pravnog fakulteta, o afirmaciji posrednog počiniteljstva u međunardonome kaznenom pravu. Sudionike konferencije na početku je pozdravio dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Zoran Parać. Radovi sa skupa bit će objavljeni u zborniku. Akademija pravnih znanosti Hrvatske utemeljena je 7. studenoga 2001. U početku je imala 52 člana, a danas ima 113 redovitih članova i 34 suradnika.
