c S
Dnevne novosti

M. Jelavić: Najviše ugrožena osobna, obrazovna i ekonomska prava djece

25.05.2012 07:14 ZAGREB, 24. svibnja 2012.Hina, Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić u četvrtak je izvijestila u Hrvatskom saboru da je tijekom 2011. godine Ured pravobraniteljice za djecu postupao u 1918 pojedinačnih povreda prava djece, od čega je 1054 novih prijava, te naglasila da su lani najviše bila ugrožena dječja osobna prava te obrazovna i ekonomska prava djece.

Pojedinačne prijave odnosile su se na povredu prava 1616 djece, navela je Jelavić podnoseći izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2011. u kojem stoji da je taj ured imao i 1205 opće inicijative. Navedene brojke ne obuhvaćaju telefonska savjetovanja, kojih je u 2011. bilo 1963, dok je broj upita bio daleko veći, dodala je. Jelavić je istaknula da su u Uredu pravobraniteljice za djecu dominantne teme, kao i prethodnih godina, bile ugroženost djece zbog konfliktnih obiteljskih odnosa te nedjelotvorne zaštite od nasilja. Upozorila je kako vrlo često roditelji ne mogu ili ne žele sagledati potrebu djeteta da i nakon rastanka roditelja zadrži veze i s mamom i s tatom, niti prihvatiti odluke nadležnih tijela ako one nisu u skladu s njihovim očekivanjima.

Također upozorava da još uvijek nije zadovoljavajuća razina učinkovitosti pravosuđa u postupcima u kojima se rješava o pravima djece. "Sustav zaštite djece koja sudjeluju u pravosudnom postupku nedovoljno je organiziran, a dugotrajnost postupaka, neučinkovitost ovrha, neujednačenost sudske prakse te nesenzibiliziranost nekih sudaca i presporo rješavanje složenih obiteljsko-pravnih odnosa izravno nanose štetu djeci", ocjenjuje Jelavić. Napominje i da su mnogu djecu pogodile teškoće zbog ovrha nad sredstvima roditelja, neplaćanja uzdržavanja od roditelja s kojim ne žive te smanjivanja raznih olakšica i povlastica socijalne sigurnosti. Zato je, kaže, nužna veća socijalna osjetljivost države u osiguranju i ostvarivanju mjera i programa namijenjenih socijalno ugroženima, a naročito djeci. I dalje se velik broj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi nalazi u ustanovama, a proces deinstitucionalizacije provodi se presporo zbog nedovoljnog zagovaranja i razvoja udomiteljstva.

Izostaje i pravodobna, sustavna i cjelovita zaštita djece od nasilja i zanemarivanja, a tjelesno kažnjavanje djece tolerira se i opravdava, unatoč kvalitetnim propisima koji ga zabranjuju, kao i brojnim argumentima koji upozoravaju na njegovu štetnost za djetetov razvoj. "Nažalost, svijest o potrebi zaštite djece od seksualnog iskorištavanja još uvijek nije dovoljno razvijena. Potvrđuju to i reakcije iz kojih je vidljivo da je naše društvo znatno osjetljivije za interes, ugled, status ili položaj odraslih, nego za zaštitu i dobrobit djece", navodi Jelavić. Ističe i kako se ne poštuje ni pravo djeteta na najbolju moguću zdravstvenu skrb, a na to, kako navodi, ukazuje nedostatak zdravstvenih djelatnika na različitim razinama zdravstvene djelatnosti i dotrajalost odjela zdravstvenih ustanova na kojima se liječe djeca.