"Raspravno vijeće nije donijelo nikakve zaključke potrebne za osudu žalitelja kao pomagača ili po zapovjednoj odgovornosti. U slučaju da Žalbeno vijeće utvrdi da Gotovina nije bio član udruženog zločinačkog pothvata i nije bio odgovoran za nezakonite topničke napade trebalo bi poništiti osuđujući presudu i donijeti presudu kojom proglašava da nije kriv po svim točkama", navodi obrana generala Gotovine u podnesku od 31. kolovoza kojim je odgovorila na tvrdnje tužitelja da general Gotovina može biti proglašen krivim bilo po zapovjednoj odgovornosti bilo kao pomagač udruženog zločinačkog pothvata.
Haaško je tužiteljstvo naime, odgovarajući 10. kolovoza na zahtjev za očitovanjem koji je u srpnju izdalo Žalbeno vijeće, poručilo da prvostupanjska presuda kojom su generali Gotovina i Mladen Markač osuđeni na 24 odnosno 18 godina zatvora kao članovi udruženog zločinačkog pothvata daje osnova za proglašenje njihove krivnje i kao pomagača u tom pothvatu kao i za proglašenje njihove krivnje po zapovjednoj odgovornosti za zločine koji su uslijedili tijekom dva mjeseca nakon operacije Oluje.
Žalbeno je vijeće Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, naime, pozvalo tužiteljstvo da objasni vjeruje li da se generalima Gotovini i Markaču, u slučaju da se utvrdi da nisu krivi za nezakonite topničke napade ili da su bili članovi udruženog zločinačkog pothvata kao što je to utvrđeno u prvostupanjskoj presudi, može pripisati alternativna krivnja na temelju preostalog dijela presude. Gotovinin braniteljski tim predvođen Lukom Mišetićem podsjeća da je već prvostupanjskom presudom utvrđeno da bi se generala Gotovinu moralo osloboditi krivnje za progon i deportacije srpskih civila ukoliko bi se utvrdilo da nije kriv za nezakonite topničke napade na Knin, Benkovac, Obrovac i Gračac.
Obrana ističe da iz toga zaključka presude nužno proizlazi i da se Gotovinu ne može proglasiti krivim ni kao pomagača u tom istom progonu u slučaju da se utvrdi da topnički napadi nisu bili nezakoniti jer ne postoji kazneno djelo kao osnova proglašenja krivnje. Presudom je naime utvrđeno da tamo gdje je granatiranje bilo zakonito nije bilo zločina progona. Obrana je u svojoj žalbi na presudu poručila kako je raspravno vijeće napravilo pravnu pogrešku kada je utvrdilo da su hrvatski topnički napadi bili nezakoniti.
Obrana u podnesku ističe da se Gotovinu ne može proglasiti krivim ni za druge zločine počinjene nakon operacije Oluje jer je krivnja za ta djela utvrđena na temelju zaključka prvostupanjske presude da je general Gotovina kriv za opću atmosferu pogodnu za počinjene kaznenih djela na području operativne zone Split zato što je izdavao zapovijedi za protuzakonite napade na civile i civilne ciljeve. Iz toga proizlazi da ukoliko Žalbeno vijeće utvrdi da general Gotovina nije odgovoran za nezakonite topničke napade onda ne može biti odgovoran ni za kaznena djela koja iz takvih napada proizlaze, dodaje obrana.
Stoga se i ti dijelovi osuđujuće prvostupanjske presude moraju odbaciti, navodi obrana i dodaje da s obzirom na to da prvostupanjsko vijeće u presudi nije donijelo nikakve presudne zaključke o Gotovini kao pomagaču u zločinačkom pothvatu ili o njegovoj zapovjednoj odgovornosti to ne može učiniti ni Žalbeno vijeće. Braniteljski tim upozorava i da tužiteljski podnesak ustrajno izigrava nalog Žalbenoga vijeća da se bavi isključivo mogućnošću proglašenja generala Gotovine krivim kao pomagača ili kao zapovjednika koji je propustio izvršiti svoje obveze i umjesto toga pokušava proširiti opseg odgovornosti uvođenjem novih alternativnih oblika krivnje i pogrešno se poziva na dokaze nabrojane u presudi kako bi nadomjestio manjkavosti nepravomoćne presude po pitanju utvrđenja alternativnih oblika odgovornosti.
Tužiteljstvo je nepodnošenjem žalbe na nepravomoćnu presudu propustilo priliku žaliti se na te manjkavosti presude. "Žalbeno bi vijeće moralo odbiti tužiteljske pokušaje da ponovno sudi i to izvan onoga što je u presudi utvrđeno", poručuje obrana navodeći kao primjer da se tužiteljstvo tek sada sjetilo tvrditi bez ikakvog dokaznog postupka da je general Gotovina morao ograničiti kretanje vojnika kada nisu na dužnosti.
Zbog toga što raspravno vijeće nije odgovarajućim zaključcima u presudi poduprlo krivnju generala Gotovine kao pomagača u zločinačkom pothvatu ili po zapovjednoj odgovornosti i nije odgovarajućim zaključcima dalo temelja za proglašenje krivnje po tim alternativnim oblicima odgovornosti, Žalbeno vijeće ne bi smjelo voditi novo suđenje ne temelju dokaza iznesenih tijekom suđenja, zaključuje obrana. Gotovinini branitelji traže i da im se, ukoliko bi žalbeno vijeće zaključilo da ima nadležnost za utvrđivanje njegove krivnje po alternativnim oblicima odgovornosti, omogući da na posebno zakazanom ročištu iznesu svoje argumente. Obrana je u kolovozu zasebnim podneskom o kojem još nije odlučeno osporila nadležnost Žalbenoga vijeća za razmatranje pitanja alternativne krivnje dvojice generala.
