"Zaista sam se trudio da si stvorim sud o tome ugovoru i svemu u svezi s njime, a nisam to učinio ni brzo, ni olako, i sada moram reći da taj ugovor s popratnom dokumentacijom smatram krajnje nepovoljnim za Republiku Hrvatsku, pa onda dakako i njegovu ratifikaciju", izjavio je upitan za sud o ugovoru. Ibler napominje kako je doista čudno u kojoj mjeri politika može povrijediti sve pravne discipline koje su joj na raspolaganju, jer sve ono što se može naučiti iz međunarodnoga javnog prava, iz međunarodnih političkih odnosa i iz diplomatske povijesti, kako je rekao, govori protiv ratifikacije tog ugovora.
Podsjetivši da je taj ugovor potpisan u prošlom stoljeću, izjavio je da barem taj razmak, između vremena njegova potpisivanja i zahtjeva za ratifikacijom, zaslužuje da vlada još jedanput prouči taj ugovor i da se ne žuri s ratifikacijom. "S obzirom na to što sam u aktivnoj službi naučio, među ostalim i od svojih profesora, smatram da ugovor koji nije ratificiran još nije pravi ugovor", odgovorio je na upit o značenju potpisana ugovora. Ibler ne vidi da je strašna obveza vlade da ratificira ugovor potpisnici kojega nisu živi, a njihov potpis vrijedi i danas, a dan je prije toliko i toliko godina u posve drukčijim okolnostima.
"Siguran sam u to da su okolnosti različite, i siguran sam da je ova Hrvatska naučila ili je trebala naučiti što je za nju loše i doista ne osjećam da sam pogriješio kad sam kazao da to nije duboka i čvrsta obveza. Imamo pravo valjda pregledati ugovor koji nije ratificiran. Zašto onda idemo na ratifikaciju?", upitao se. Smatra kako bi oni koji misle da je ugovor "stupio" na snagu time što je potpisan trebali objasniti ozbiljnim argumentima, što nisu dosad učinili, zašto bi taj potpis toliko vrijedio, bez ratifikacije? "Smijem li posumnjati u proročke sposobnosti onih koji tvrde da bi potpis na ugovor bio hendikep za Hrvatsku", izjavio je upitan u svezi s raznim upozorenjima na posljedice zbog potpisana ugovora.
Pritom se upitao kako se uopće usuđuju znati što bi neki ozbiljan sud, a kao najozbiljniji svakako shvaća, dodao je, Međunarodni sud pravde, u tom slučaju presudio. "Mislim da se mi ne trebamo bojati tih proročanstava. Bolje bi bilo da nam dobro rastumače zašto je baš sada potrebna ratifikacija. Zapravo smatram njihovo proročanstvo bijegom jer ne znaju rastumačiti zašto je tako potrebno postupiti", izjavio je, upitavši se zašto iz BiH određeni krugovi forsiraju ratifikaciju, a sami to nisu učinili u svojem parlamentu. Ibler smatra kako s hrvatske i bosanskohercegovačke strane, radi dobrosusjedskih odnosa, treba najozbiljnije uzeti u obzir upravo objavljenu knjigu "Prijevara ili zabluda" trojice uglednih stručnjaka.
"Knjiga govori da je došlo do 'prijevare ili zablude'. Ne mogu se upuštati u rješenje riječce 'ili', ali to obvezuje hrvatsku vladu da knjigu dobro prostudira", izjavio je. Smatra kako se ugovorom, kako to neki navode, ne uređuje granica, jer se takav postupak odnosi na tehnička pitanja - prijelaz granice, mjesta prijelaza i slično - a ovdje je pak riječ, kako napominje, prije svega o promjeni granice, što zahtijeva dvotrećinsku većinu zastupnika. Jer, to po svemu, kako je dodao, nije ona ista granica koja je bila na dan osamostaljenja Hrvatske, 25. lipnja 1991.
Ugovor o državnoj granici između Republike Hrvatske i BiH 1999. potpisali su u Sarajevu tadašnji predsjednici Franjo Tuđman i Alija Izetbegović. Nakon toga dva puta je odgođena njegova ratifikacija u Hrvatskom saboru zbog upozorenja povjesničara i pravnih stručnjaka da su tim ugovorom, odnosno u priloženim zemljovidima, na osnovi krivotvorine, Rt repa Kleka, hrid Lopata te Veliki i Mali školj uključeni u područje BiH koji joj prije nikada nisu pripadali.
