Suđenje bivšem zapovjedniku logora Stjepanu Klariću i suoptuženima, na kojem je saslušano 80-ak svjedoka, žrtava zlostavljanja i stražara, završeno je ponovnim očitovanjem svih optuženih da se ne osjećaju krivima te završnim govorima tužitelja i branitelja. Zastupnik optužbe zatražio je osuđujuću presudu, ustvrdivši kako je svjedočenjem žrtava zlostavljanja i medicinskom dokumentacijom dokazana krivnja Klarića, Dražena Pavlovića, Viktora Ivančina, Željka Živeca i Gorana Štrukelja. Njihovu obranu ocijenio je nevjerodostojnom i neprihvatljivom. Za prvooptuženog Klarića ustvrdio je da je bio "kapitalna figura" u Kerestincu, a ostali optuženi privilegirana skupina u odnosu na ostale stražare.
Optužba smatra da je Klarić zapovjedno odgovoran jer je znao za zlostavljanja koja nije spriječio, ali da je i sam naređivao i sudjelovao u njima od kraja prosinca 1991. do svibnja 1992. Ostale optuženike tereti se kao izvršitelje. Tužitelj je ustvrdio kako je na suđenju dokazano postojanje tzv. crne sobe u kojoj su se ispitivali i na razne načine zlostavljali zarobljenici. Dodao je kako je dokazano i da su optuženi seksualno zlostavljali zatočenike, tjerali ih da se samozadovoljavaju i plešu goli, te namještali fiktivna suđenja. Zaključio je da su ratni zarobljenici u Kerestincu sustavno fizički i psihički zlostavljani te da su optuženi počinili ratni zločin protiv zarobljenika. Obrane su, pak, zatražile oslobađajuću presudu, ocjenivši kako nema dokaza protiv njihovih branjenika.
Branitelj prvooptuženog Berislav Herceg smatra da nije dokazana krivnja Klarića za kojeg je rekao da nije imao ovlasti zapovjedati ostalim optuženicima. Ustvrdio je da su u Kerestincu zatočenike ispitivali pripadnici SIS-a kojima Klarić to nije mogao zabraniti jer je ta MORH-ova služba bila nadležna nad svim zarobljenicima. Ocijenio je kako se ne može vjerovati pripadnicima te službe i njenom bivšem čelniku Josipu Perkoviću, koji je na suđenju izjavio da on i njegovi ljudi nisu ispitivali zarobljenike. Klarićev branitelj smatra da je postojala paralelna struktura zapovijedanja te da se skriva dokumentacija kako bi se ona zaštitila, posebice uloga ratnog zapovjednika obrane Zagreba Darka Grdića koji je bio nadređen Klariću.
Odvjetnik Herceg naglasio je kako je niz svjedoka potvrdio da su se zlostavljanja događala noću, dok je njegov branjenik bio odsutan. Dodao je da se iz dokumentacije vidi i da Klarić u svibnju 1992. nije bio smijenjen zbog zločina u Kerestincu već je premješten zbog reforme unutar oružanih snaga. Ustvrdio je da Klarić nije počinio nikakav zločin, što više da se trudio olakšati boravak zatočenima. Branitelji ostalih optuženika posebno su se "obrušili" na svjedočenje bivšeg majora JNA Dragoslava Gračanina za kojega su ustvrdili da je nevjerodostojan svjedok koji se "kao bivši kontraobavještajac dobro pripremio za suđenje", a svoje je optužbe protiv nekih od optuženika temeljio na medijskim napisima.
Ustvrdili su da tijekom suđenja nije dokazano kao što se navodi u optužnici da je u Kerestincu bilo silovanja, da je organiziran nekakav boks meč između dvojice zarobljenika i da je jedna zatočenica pobacila zbog zlostavljanja. Branitelj trećeoptuženog istaknuo je kako je na suđenju dokazano da je Ivančin spasio dvojicu zarobljenika, da je na razne načine pomagao zatočenima, među ostalim kupujući im svojim novcem higijenske potrepštine i šaljući njihova pisma. Da je Ivančin nevin, po riječima branitelja, dokazuje i činjenica da ga je u pritvoru posjetio jedan od bivših kerestinečkih zatočenika kojega je spasio. "On bi u Izraelu bio proglašen 'Pravednikom među narodima'", zaključio je odvjetnik.
Branitelj petooptuženog Štrukelja, koji se uz Živeca jedini brani sa slobode, upozorio je da su tijekom suđenja neki svjedoci govorili o nekakvom Goranu koji je sudjelovao u zlostavljanju, ali da ničim nije dokazano da je riječ upravo o njegovom branjeniku. Optuženima prijeti zatvorska kazna od pet do 20 godina zatvora. Nepravomoćnu presudu sutra u podne objavit će predsjednik sudskog vijeća Marijan Garac.
