"Više od 20 godina nakon rata....počinitelji nisu sankcionirani za te zločine, a nekažnjavanje tih počinitelja brojne žrtve doživljavaju kao daljnju uvredu", kazala je Munjoo i pozvala Hrvatsku da "prepozna kršenja prava tih žena i osigura im isti status kao veteranima". "Važno je da se temama, kao što su istina, pravda i odgovornost u poslijeratnoj situaciji pristupa pravilno i pozivam vladu da pravda, odgovornost i ispravljanje nepravde postanu prioriteti u bliskoj budućnosti", dodala je Munjoo i pozvala sve nacionalne ženske organizacije da se i dalje bave potrebama tih žrtava rata.
Posebna izvjestiteljica UN-a je istaknula da je Hrvatska u posljednjih 12 godina usvojila niz zakona i odredbi vezanih uz borbu protiv nasilja nad ženama, ali da ih slabo provodi te je podsjetila da "država ima obvezu revno provoditi zaštitu žrtava i sprječavati nasilje". "Usvojili ste niz izvrsnih zakona, ali ih morate provoditi...tek sada počinje pravi posao", poručila je Rashida Manjoo, koju je na mjesto posebne izvjestiteljice za nasilje nad ženama, njegove uzroke i posljedice u lipnju 2009. imenovalo Vijeće za ljudska prava UN-a. "U okviru obveza zaštite ljudskih prava koje je Hrvatska preuzela, država ima obvezu s dužnom temeljitošću provoditi zaštitu žrtava, sprječavati nasilje i osiguravati pomoć, usprkos trenutnoj ekonomskoj situaciji", dodala je.
U svom izvješću, Manjoo se obrušila na Centre za socijalni rad (CSR) koji, prema njezinim riječima, "neodgovorno i neprimjereno odgovaraju na potrebe žena, žrtava obiteljskog nasilja, za zaštitom". "Svjesna sam da je fokus državnih institucija prvenstveno usmjeren na očuvanje jedinstva obitelji i pomirenje kroz obvezan proces posredovanja", rekla je Munjoo, dodavši da ih žene, žrtve nasilja, stoga često doživljavaju kao "tek vratare koji imaju nadležnost za pristup skloništima". "To onda dovodi do nevoljkosti žena da se obraćaju ovoj državnoj instituciji koja ima obvezu pružati im pomoć i postupati u njihovom najboljem interesu glede mjera zaštite", dodala je UN-ova izvjestiteljica.
Zabrinjavajućim smatra činjenicu da su državne institucije daleko više usmjerene na socijalni pristup glede problema obiteljskog nasilja nad ženama, umjesto na pristup utemeljen na ljudskim pravima. Također je uočila vrlo niske kazne za počinitelje obiteljskog nasilja i odgode izvršenja kazne, posebice na prekršajnim sudovima gdje se vodi većina postupaka nasilja u obitelji i izrazila žaljenje što su propisi o pravnoj pomoći žrtvama nasilja "otežali" dobivanje takve usluge. Od žrtava je dobila i pritužbe na nedostatak osjetljivosti kod sudaca, osobito u slučajevima obiteljskog nasilja i rastave brakova. "Nadalje, obaviještena sam da je gotovo nemoguće dobiti informacije o statistici i presudama takvih sudova", kazala je Munjoo i pozvala na "veću transparentnost i odgovornost vezano uz odluke pravosuđa u takvim slučajevima".
Statistiku, međutim, vodi MUP, primjećuje Munjoo i ukazuje na podatke policije prema kojima su žene u 35 posto slučajeva počinitelji nasilja u obitelji. "Ta statistika ukazuje na jednu od dvije stvari: da su žene nasilnije nego prije ili, kako ja mislim da jest, da su tumačenje i provedba zakona develi do povećane statistike", rekla je Munjoo objasnivši da se žene-žrtve često privode i sudski gone zbog narušavanja javnog reda i mira te im se čak izriče i kazna koja je srodna kazni počinitelja, tj. zlostavljača. Ukazala je i na različite vidove nasilja nad ženama s invaliditetom, uključujući spolno nasilje, prisilnu sterilizaciju ili pobačaj te prisilno uzimanje lijekova. Svoja će saznanja predstaviti u izvješću pred Vijećem za ljudska prava Ujedinjenih naroda u lipnju 2013. godine.
