Dvojica hrvatskih generala oslobođena su većinom glasova žalbenoga vijeća svake odgovornosti za zločine počinjene tijekom i nakon Oluje i odmah puštena na slobodu a sud je utvrdio i da u Hrvatskoj nije postojao udruženi zločinački pothvat s ciljem etničkog čišćenja srpskog stanovništva tzv. Krajine. Presuda je dočekana s oduševljenjem u Hrvatskoj a suprotne reakcije izazvala je u Srbiji. Službeni Beograd ju je nazvao političkom, nepravednom i sramotnom.
Presuda je izazvala i duboke podjele među glavnim članicama Vijeća sigurnosti UN-a pa su ju zemlje poput SAD-a, Njemačke i Britanije branile pružajući punu potporu Haškom sudu, dok ju je Rusija žestoko napala a Kina je izrazila suzdržanost prema radu suda. Suđenje zapovjedniku vojske Republike Srpske Ratku Mladiću, optuženom za genocid u Bosni i Hercegovini započelo je u lipnju nakon predraspravnog dijela postupka koji je Mladić pokušavao opstruirati agresivnim i neprimjerenim ponašanjem u sudnici.
To je dovelo u dva navrata i do odluke predsjedavajućeg suca da ga izbaci iz sudnice. Kao posljednje haško suđenje 16. listopada započelo je suđenje Goranu Hadžiću, bivšem predsjedniku vlade samoproglašene SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema i potom predsjedniku samoproglašene RSK za ratne zločine i progon hrvatskog stanovništva s okupiranih područja Hrvatske. ICTY je ove godine donio tek četiri presude i sve su objavljene krajem godine. Nakon pravomoćne presude u predmetu "Gotovina i Markač" 29. studenoga sud je na ponovljenom suđenju oslobodio svake odgovornosti bivšeg kosovskog premijera Ramusha Haradinaja, ratnog zapovjednika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) te dvojicu njegovih podređenih Idriza Balaja i Lahija Brahimaja koji su bili optuženi za ratne zločine nad zatočenicima logora koje je držala OVK.
U Prištini je takva odluka izazvala slavlje, a u Beogradu ponovo ogorčenje i prosvjede te optužbe da se radi o sudu koji sudi jedino Srbima. Nekoliko dana kasnije žalbeno vijeće ICTY-ija u prosincu je potvrdilo doživotnu kaznu zatvora izrečenu bosanskom Srbinu Milanu Lukiću za zločine na području Višegrada, a njegovu rođaku Sredoju Lukiću, koji je sudjelovao u dijelu tih zločina, umanjilo je kaznu zatvora sa 30 na 27 godina. Kraj godine donio je i posljednju ovogodišnju presudu - general vojske bosanskih Srba Zdravko Tolimir i jedan od najbližih Mladićevih suradnika nepravomoćno je osuđen na kaznu doživotnog zatvora zbog svoje uloge u genocidu na području Srebrenice i Žepe a presudom je potvrđeno da se na istoku Bosne u srpnju 1995. dogodio genocid.
Međunarodni sud tijekom godine priveo je kraju još nekoliko suđenja a presude se očekuju sljedeće godine. Tako su u ožujku održane završne riječi na suđenju vođi srpskih radikala Vojislavu Šešelju za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH te protiv vojvođanskih Hrvata. Tužitelji su tada zatražili za Šešelja kaznu od 28 godina zatvora, a presuda se očekuje najranije u srpnju sljedeće godine. Čitavu godinu trajalo je suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću za genocid u BiH, a dovršeni su i dokazni postupci u predmetima "Stanišić i Simatović" i "Stanišić i Župljanin".
U postupku protiv vođa srbijanske Službe državne sigurnosti (SDB) Jovice Stanišića i Franka Simatovića, optuženih za zločine u Hrvatskoj i BiH za kraj siječnja sljedeće godine najavljene su završne riječi. Na suđenju bivšem ministru unutarnjih poslova Republike Srpske Mići Stanišiću i bivšem načelniku banjalučkog centra službe sigurnosti Stojanu Župljaninu, optuženima za progon muslimanskog i hrvatskog stanovništva s područja Bosanske krajine, ove su godine održane i završne riječi u kojima je tužiteljstvo za njih tražilo kazne doživotnog zatvora.
Protekla je godina u odnosima Hrvatske i Haaga bila bez otvorenih pitanja. U redovitim izvješćima Vijeću sigurnosti UN-a glavni haški tužitelj Serge Brammertz ocijenio je kako Hrvatska na vrijeme odgovara na zahtjeve za pravnom pomoći koju upućuje tužiteljstvo.
