"Žalbeno vijeće nalaže da se Momčilo Perišić odmah pusti na slobodu", kazao je predsjednik vijeća Amerikanac Theodor Meron. Haški je sud u rujnu 2011. proglasio Perišića krivim za pomoć i podržavanje višegodišnje opsade i terora nad civilima u Sarajevu i ubojstava tisuća muslimana u Srebrenici te za propuste u kažnjavanju potčinjenih zbog raketiranja Zagreba.
Žalbeno je vijeće u slučaju Sarajeva i Srebrenice prvo utvrdilo da je raspravno vijeće pogrešnim pravnim standardima procjenjivalo dokaze a potom je samo, primjenjujući ispravne standarde, de novo procijenilo dokaze o odgovornosti Perišića u podržavanju zločina koje je počinila vojska Republike Srpske.
Većinom glasova žalbeno vijeće zaključilo je da dokazi ne podržavaju zaključak da se pomoć koju je, odlukom Vrhovnog savjeta obrane, Vojska Jugoslavije pružala Vojsci Republike Srpske može smatrati pomaganjem zločina nego tek pomaganjem općih ratnih napora. Iako je VRS činila zločine žalbeno je vijeće zakjljučilo da se ipak nije radilo o zločinačkoj organizaciji nego o vojsci koja je sudjelovala u ratu.
Žalbeno je vijeće također zaključilo da se ni uloga Perišića u pružanju jugoslavenske vojne pomoći vojsci bosanskih Srba ne može smatrati pomaganjem zločina nego pružanjem potpore općim ratnim naporima druge vojske. I u dijelu presude koji se ticao Zagreba raspravno je vijeće, prema žalbenim sucima, počinilo pravnu pogrešku jer nije analiziralo podržavaju li dokazi zaključak o postojanju Perišićeve stvarne kontrole nad počiniteljima toga zločina.
U pogledu raketiranja Zagreba vijeće je zaključilo da je Perišić imao utjecaja na pripadnike VJ upućene u snage vojske srpske krajine, a koji su sudjelovali u raketiranju Zagreba 2. i 3. svibnja 1995., ali da taj utjecaj nije dosezao prag "efektivne kontrole" koji je potreban za njegovu kaznenu odgovornost u odnosu na počinitelje zločina.
