Iako je izmjenama Zakona o primjeni statuta Međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnoga ratnog i humanitarnog prava uvedena isključiva nadležnost županijskih sudova u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu, kao i mogućnost korištenja dokaza prikupljenih od strane Haaga u kaznenim postupcima u Hrvatskoj, postoji prekapacitiranost sudova kao i pristranost sudaca. Ta je prisranost razlog niskih kazni i oslobađajućih presuda, rekao je koordinator Programa tranzicijske pravde Sven Milekić.
Osim nekoliko primjera, ističe se u izvješću, i dalje nema istraga i optužnica protiv politički i vojno nadređenih u slučaju kaznenih djela protiv pripadnika manjinske nacionalne grupe. Također stoji da u slučajevima žrtava silovanja/seksualnog nasilja, sudovi niti u jednom slučaju nisu primjenili mjere zaštite identiteta žrtve te da je tek u nekim predmetima tokom svjedočenja žrtve s glavne rasprave bila isključena javnost.
"Velik broj zločina silovanja nije procesuiran i Hrvatska na tom području mora napraviti pomake", upozorio je Milekić. Govoreći o reparacijama žrtvama ratnih zločina, voditeljica Documente – centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelič, istaknula je da na tom području nije napravljen pomak niti u jednoj od zemalja regije. "Trebalo bi iznaći kvalitetniji način podrške žrtvama ratnih zločina", smatra Teršelič, dodajući da tu i Ministarstvo branitelja igra veliku ulogu.
"Sva suđenja imaju nešto zajedničko, a to je da su žrtve nezadovoljne suđenjima jer je mali broj optuženih", istaknula je osnivačica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda Nataša Kandić. Također su nezadovoljne, dodala je, jer je njihova uloga u suđenju ograničena. Kandić je pojasnila da je kaznena politika blaga jer se temelji na kaznenom zakonodavstvu nekadašnje Jugoslavije. Ustvrdila je da 'balkanska praksa' koja se zasniva i okreće samo oko broja žrtava, treba biti zamijenjena novom kulturom sjećanja koja se zasniva na popisu, odnosno dokumentaciji imenom i prezimenom ljudskih gubitaka.
"Bez imenovanja žrtava ne može biti procesa suočavanja. Ono zahtjeva javno priznanje svih žrtava", upozorila je Kandić. U izvještaju za 2010.-2011. "Tranzicijska pravda u postjugoslavenskim zemljama" ističe se da je u zemljama regije i dalje prisutna snažna politička i javna podrška optuženima za rane zločine, veličanje njihove uloge tijekom oružanih sukoba i isticanje patnje žrtava vlastitog naroda.
"Takav stav je dominirao u Hrvatskoj nakon izricanja nepravomoćne presude hrvatskim generalima u travnju 2011., dok su politički predstavnici Srba u BiH i dalje isticali stradanje vlastitog naroda, inzistirajući na balansu među žrtvama", dodaje se u izvješću.
Teme u vezi s ratnim zločinima veoma su rijetko zastupljene u medijima, dok je u većini post-jugoslavenskih zemalja još uvijek prisutno i "patriotsko novinarstvo", odnosno dominacija nacionalističke ideologije. Reakcija medija na nepravomoćnu presudu generalima u kojoj je dominirao stav o nepravednosti i "drakonskim kaznama", bez imalo prostora datog žrtvama, obilježila je medijsku sliku u 2011. u Hrvatskoj, stoji u izvješću.
