Opačić je upozorila da donošenje zakona treba pratiti edukacija svih koji su bitni za njegovu provedbu, osobito centara za socijalnu skrb koji će doživjeti znatne promjene. Nacrt zakona temelji se na znanstvenim postignućima i međunarodnim obavezama Hrvatske, a praksa je rekla što može a što ne može ići, kazala je Branka Rešetar s Pravnog fakulteta u Osijeku. U izradu teza implementirano je pet doktorskih disertacija, analiza primjene dosadašnjeg Obiteljskog zakona, prijedlozi pravobraniteljice za djecu, dvije presude Europskog suda za ljudska prava i međunarodne obaveze Hrvatske, kazala je Rešetar.
Govoreći o osnovnim temama - razvodu braka, roditeljskoj skrbi, mjerama za zaštitu djeteta, posvojenju, skrbništvu i dr., Rešetar je istaknula da novi zakon naglašava važnost stručnog posredovanja, odgovornost roditelja i prava djeteta. Temelja teza razvoda braka jest da se roditelji moraju dogovarati, a država uskače samo kada se radi o konfliktnom razvodu gdje su ugrožena prava djeteta. Treba izvući ljude iz sudnice i dati im pomoć, prije svega psihološku, kazala je. Naglasila je važnost obiteljske medijacije, jer se 70 posto razvoda uspije dogovoriti, a samo mali broj njih ostaje visokokonfliktnim razvodima u kojem je bitno štititi djecu.
Za zaštitu prava djeteta zakon predviđa educiranje odvjetnika, a također dijete će imati dječjeg savjetnika i izričito se zabranjuje sudsko ispitivanje djece. Zakon predviđa pravo djeteta na obiteljski dom koji može biti bračna stečevina ili nekretnina jednog od roditelje, kazala je Rešetar. Govoreći o skrbništvu nad djecom, Ivana Milas Klarić s Pravnog fakulteta u Zagrebu kazala je da će novi zakon tražiti više posla svih službi koje će u tome biti ograničene financijskim mogućnostima države. Zakon će biti usmjeren na zaštitu osobe pod skrbništvom, te će otkloniti sadašnje zloupotrebe da se pod njegovom provedbom sređuju vlasnička ili rodbinska pitanja, kazala je Milas Klarić.
