Prodaja CO i HPB-a je predaja posljednje crte financijskog suvereniteta, izjavio je Goran Marić (HDZ), upozorivši još jednom da nitko ne brine o sukcesiji. Hrvatska je, kazao je, pod najvećim okriljem tajnosti prodala svoje zlatne poluge i ne postoji ni jedan dokument ili zapisnik o tome. Za 145 milijuna dolara prodano je nešto što danas vrijedi milijardu dolara, kaže Marić. Laburist Nikola Vuljanić smatra da bi, možda, trebalo reći tko je to napravio. Ne spominjući ničije ime, Vuljanić kaže kako se treba zapitati tko je bio guverner HNB-a, "najbolji guverner na svijetu", kad se to događalo.
Nije li to guverener koji je zamrznuo tečaj kune i uništio prerađivačku industriju, zapitao je Vuljanić i ustvrdio kako njegov nasljednik provodi istu politiku, a u novinama nam sugerira "dajte što je moguće brže u euro-zonu, e onda ste gotovi". Oporba odbacuje "mantru" da je država loš gospodar i da sve treba prepustiti tržištu. Tvrtke i korporacije ne smiju zamijeniti državu, kad korporacija proguta zadnju državnu tvrtku, izdahnula je socijalna država, ističe Marić. HSS-ov Branko Hrg upozorava da se u Hrvatskoj nitko generalno ne bavi državnom imovinom, već samo onom koja je u nečijem interesu.
Predložena Strategija, po ocjeni oporbe je loša i mora se doraditi. Strategijom će se Vladi omogućiti da proda sve što hoće, Sabor se razvlašćuje od mogućnosti da utječe na rasprodaju državne imovine, kaže Branko Vukšić (HL). Vuljanić ide korak dalje i tvrdi da je pravi smisao Strategije u "hitnom krpanju rupa do slijedećih izbora", odnosno u "ostvarenju neoliberalnih naloga onih koji upravljaju ovom vlašću" – krupnog domaćeg i stranog kapitala. Drugo čitanje Strategije traži i Mile Horvat (SDSS) zamjerajući joj načelnost i izostanak jasnih odrednica za raspolaganje imovinom u budućnosti.
Horvat navodi načela SDSS-a: nacionalno se bogatstvo ne prodaje, koncesija je najoptimalniji dugoročni oblik raspolaganja, država ne mora biti loš gospodar. HSU-ov Silvano Hrelja kazao je, pak, da je probleme teško riješiti nakon 15 godina neefikasnog upravljanja državnom imovinom. Upozorio je i da su strategijom predviđene ovlasti AUDIO-a da na tržištu slobodno kupuje i prodaje dionice tvrtki u kojima država ima manje od 50 posto i nisu deklarirane kao strateške, ali da za to treba dobiti odobrenje Vlade.
"U praksi to znači da bi AUDIO, nakon što provede financijsku analizu određene firme i vidi da je trenutačno cijena na burzi veoma povoljna, za razliku od drugih sudionika na tržištu, prije stjecanja dionica trebao zatražiti mišljenje koje će biti javno objavljeno prije kupnje. Svi sudionici na tržištu će iskoristiti tu priliku i kupiti dionice odmah, a kad AUDIO dođe na red, cijena dionica će već višestruko porasti", upozorio je Hrelja.
