Tijekom ovoga mjeseca dogovoreno je više od 90 posto nove kohezijske politiku za koju je u sljedećem Višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2014.-2020. namijenjeno 325,1 milijardu eura, nešto više od trećine europskog sedmogodišnjeg proračuna od 960 milijardi eura. Ostala su još dva pitanja oko kojih još nema suglasja između Europskog parlamenta i zemalja članica - hoće li se uvesti makroekonomska uvjetovanost, što znači da se dio kohezijskih sredstava uvjetuje fiskalnom disciplinom, te hoće li se dio pomoći uvjetovati postignutim rezultatima u odnosu na unaprijed postavljene ciljeve.
Prvi put u povijesti kohezijske politike zemlje članice morat će ispuniti neke prethodne uvjete kako bi dobile sredstva iz europskih fondova, a uvodi se i sustav praćenja postignutih rezultata, što može dovesti do gubitka dijela pomoći ako se ne ispunjavaju ciljevi koje su zacrtale zemlje članice i Europska komisija. Vijeće i Parlament se načelno slažu oko sustava nadzora, ali nedostaje suglasnost oko izdvajanja pričuve, dijela sredstava koji bi se na početku programskog razdoblja stavio na stranu i nakon nekoliko godina ta bi se ta sredstva raspodjelila onim programima koji ispunjavaju zadane ciljeve. Komisija je predložila da se u pričuvi izdvoji pet posto sredstava, a Vijeće predlaže da to bude sedam posto.
U Europskom parlamentu postoji bojazan da bi takav sustav natjerao zemlje članice da zacrtaju lako dosegljive ciljeve iz straha da ne izgube bonus, a takvi ciljevi obično nisu najkorisniji i najučinkovitiji u gospodarskom smislu. Što se tiče makroekonomske uvjetovanosti, postoji duboko neslaganje između Europskog parlamenta i skupine zemalja članica koju čine Njemačka, Nizozemska i nordijske zemlje. "Naša je pozicija vrlo jasna; mi to odbacujemo", kaže predsjednica Odbora EP-a za regionalnu politiku Danuta Huebner, koja je u prvoj Barrosovoj Komisiji bila povjerenica za regionalnu poliitku. Ona kaže da je ideja o makroekonomskoj uvjetovanosti nastala u razdoblju 2009.-2010. kada EU nije imala instrumente koje danas ima za provedbu fiskalne discipline. Ti instrumenti, koji su povećali ovlasti Europske komisije u odnosu na nacionalne proračune i reforme, uvedeni su tijekom rješavanja dužničke krize u eurozoni.
Huebner dodaje da zemlje članice znaju iznose financijskih omotnica na koje mogu računati iz Kohezijskog i strukturnih fondova te da bi uvođenje makroekonomske uvjetovanosti moglo poremetiti pravnu sigurnost, koja je potrebna za planiranje projekata. Pregovori između predstavnika Vijeća i Parlamenta nastavit će se na jesen, a glasovanje u Europskom parlamentu očekuje se negdje u listopadu, nakon njemačkih parlamentarnih izbora. Nova europska regionalna politika sada glavnu pozornost posvećuje gospodarskom rastu i zapošljavanju, umjesto dosadašnje prakse kada su se velika sredstva izdvajala za velike infrastrukturne projekte, poput izgradnje autocesta.
Takav pristup odgovara Hrvatskoj budući da već ima vrlo razvijenu cestovnu mrežu, tako da najveći dio europskih sredstava može usmjeriti u investicije za rast i zapošljavanje. Od 11,7 milijardi eura koliko će Hrvatska moći povući iz europskih fondova, 8,092 milijardi otpada na kohezijsku politiku namijenjenu ravnomjernijem razvoju europskih regija, dok ostatak otpada na poljoprivredne subvencije, sredstva za prilagodobu Schengenu itd. Europska komisija smatra da bi Hrvatska glavninu europskih sredstava trebala usmjeriti u četiri tematske cjeline: jačanje konkurentnosti gospodarstva; poticanje zapošljavanja i poboljšanje obrazovnog sustava; očuvanje okoliša i prirodnih resursa te jačanje administrativnih kapaciteta. U Europskom parlamentu su zadovoljni promjenama prioriteta u europskoj regionalnoj politici. "Nećemo više trošiti toliko novaca na izgradnju zgrada i cesta. Stvaranje 'pametnih' i 'zelenih' radnih mjesta puno je važnije za izlazak iz krize", kaže nizozemski zastupnik Lambert van Nistelrooij, glavni pregovarač EP-a za reformu kohezijske politike.
Nova kohezijska politika uključuje skup pravila koja će se primjenjivati na svih pet europskih strukturnih i investicijskih fondova (Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond, Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za regionalni razvoj i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo). Između 50 i 80 posto proračuna Europskog fonda za regionalni razvoj koncentrirat će se na mjere kojima se podupiru inovacije te istraživanje i razvoj, digitalna agenda, konkurentnost malih i srednjih poduzeća i prijelaz na gospodarstvo s niskim emisijama ugljičnog dioksida
