Prema Vladinom prijedlogu, naknade vezane uz odobrene kredite moraju biti vezane uz stvarni trošak odobravanja kredita, a zabranjuje se uvođenje novih naknada nakon sklapanja ugovora o kreditu.
Pravilnikom bi se podrobnije definirala pitanja vezana uz naknade čime se, poručuju iz vlade, izbjegava mogućnost da naknade sadrže prikrivene elemente kojima se podiže cijena kredita kao i mogućnost korištenja neopravdanih naknada. Predlaže se i uvođenje obveze banke da pisanim putem potrošače upozore na rizike povezane s promjenom tečaja i kamatne stope.
Kod ugovaranja promjenjive kamatne stope, definiraju se parametri koji se mogu koristiti kao osnova za promjenu - EURIBOR, LIBOR, NRS ili prosječna kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti, čime bi se trebale spriječiti zlouporabe banaka pri određivanju parametara na temelju kojih će korigirati promjenjive kamatne stope.
S ciljem izbjegavanja diskriminacije potrošača koji su već sklopili ugovor u kreditu i kod kojih nisu bili definirani parametri za promjenu kamatne stope, vlada predlaže da i u takvim ugovorima banka mora kao podlogu za sve buduće promjene kamatne stope ugovoriti promjenjive parametre, fiksnu maržu i razdoblja promjena kamata.
Pri tome, kod onih ugovora o kreditu kod kojih je tečaj tijekom otplatnog razdoblja aprecirao više od 20 posto, kamatna stopa i fiksna marža ne bi smjele biti veće od početnih.
Predlaže se i određivanje maksimalno dopuštene kamatne stope te ona na stambene kredite ne smije biti viša od prosječne kamatne stope na odobrene stambene kredite po valutama (euro, kuna, franak) uvećane za jednu trećinu, dok na ostale potrošačke kredite ne smije biti viša od prosječne kamatne stope uvećane za jednu polovinu. Odredbama o dopuštenom prekoračenju po tekućem računu (tzv. minus) preciziralo bi se da je banka dužna obavijestiti potrošača o umanjenju ili ukidanju minusa najmanje 30 dana prije dana efektivnog umanjenja ili ukidanja.
