Na prvi pogled, stroži bi zakon trebao ići u prilog medvjedima kojima se u Hrvatskoj i dalje lovno gospodari, međutim, mjesno bi stanovništvo moglo izgubiti toleranciju prema tim životinjama, kao što se dogodilo u Sloveniji, jer zbog stroge zaštite od njih neće imati nikakve koristi, navodi se u časopisu.
Đuro Huber, profesor na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, stručnjak za medvjede i član Povjerenstva za praćenje populacija velikih zvijeri u Hrvatskoj, kaže da je u Hrvatskoj sustav gospodarenja medvjedom, odnosno dopuštenog odstrela, pokazao dobrim i on zadovoljava i konzervacijske stručnjake i lovce. "Do sada se sustav pokazao dobrim, siguran sam u to. Imamo stabilnu populaciju medvjeda, a oni koji njima gospodare imaju svoj interes", rekao je Huber, objašnjavajući da trofejni lov te zvijeri u Hrvatskoj donosi gospodarsku korist lovcima, lovačkim društvima i lokalnim zajednicama.
Hrvatskim šumama trenutno tumara oko 1000 medvjeda, odstrelna kvota za 2013. godinu iznosi 120 jedinki (dozvoljeno je od 10 do 15 posto sveukupne populacije), no u prvom dijelu sezone je ubijen 41 medvjed. "Kao trofejnu divljač, lovcima nije u interesu medvjeda samo tako ubiti, već ga žele prvenstveno prodati. Srednja cijena za medvjeda se kreće oko 10.000 eura, a ide i do 20.000 eura", rekao je Huber, objasnivši da je je to svakako razlog zašto nema animoziteta lovaca prema medvjedima, iako je on formalno zaštićen.
S obzirom na europsko zakonodavstvo, prema kojem je medvjed pod najvećom zaštitom, u Hrvatskoj se on lovi sukladno tzv. derogacijama zakona. "Jasno nam je da je najstrože zaštićen u Njemačkoj, Nizozemskoj ili Engleskoj jer ih tamo gotovo i nema, no Hrvatska, poput Bugarske i Rumnjske ima stabilnu populaciji i potpuna bi zabrana bila kontraproduktivna", rekao je Huber, upozoravajući na vrlo loše stanje u Sloveniji gdje je ta vrsta strogo zaštićena, ali ih se odstrijeli znatno više pod izgovorom opasnosti za ljude i štete usjevima.
U Sloveniji se tako svake godine prosječno ubije oko 20 posto medvjeđe populacije, a u Hrvatskoj oko osam posto. Po njegovim riječima, lovcima je u interesu održavati stabilnu populaciju medvjeda. "Lovci žele medvjeda, lokalne ga zajednice cijene i prihvaćaju", naglašava Huber i povlači paralelu s vukovima. "Vuk nema tu trofejnu vrijednost", kaže taj hrvatski stručnjak, dodajući kako bi to mogao biti razlog omraženosti te životinje koja, kako tvrdi, u pravilu dobiva negativni publicitet u medijima uoči određivanja kvota za odstrel. Huber je priznao da je jedno vrijeme u Hrvatskoj vladala zabrinutost zbog odstrela uglavnom mužjaka medvjeda, jer vrijednost trofeja ovisi o veličini životinje, no ipak se pokazalo da za sada nema štete po brojnost populacije.
Također je kazao da se godišnje u Hrvatskoj isplati 6000 eura štete koju su nanijeli medvjedi i to se uglavnom odnosi na sudare s automobilima te štetu u poljoprovredi. Huber je kao član Zagrebačkog sveučilišta sudjelovalo u izradi studije objavljene u "European Journal of Wildlife Research" zajedno s kolegama s Kraljevskog fakulteta znanosti, tehnologije i medicine u Londonu. "Mjesne lovačke udruge u Hrvatskoj imaju pozitivan odnos prema medvjedima; medvjed je prihvaćen i cijenjen u zajednici.
Suprotno, mnogi Slovenci imaju negativan stav prema medvjedima i mi mislimo da je to zato jer se tamo medvjed smatra smetnjom, a ne ekonomski korisnom i vrijednom životinjom. Kada bi se lov na medvjede u Hrvatskoj stavio izvan zakona, to bi moglo rezultirati napetostima u odnosima čovjeka i medvjeda", napisala je voditeljica istraživanja, profesorica konzervacijskih znanosti na spomenutom fakultetu E.J. Milner Gulland.
Sugerirala je da nema univerzalnog rješenja za konzervacijsku politiku EU-a i da bi Unija trebala razmotriti da se dio odluka donosi na lokalnoj ili regionalnoj razini jer takva politika treba suradnju mjesnog stanovništva kako bi bila uspješna. "Ne sugeriramo da je trofejni lov primjeren način upravljanja za sve populacije medvjeda. Međutim, nisu sve zemlje iste i stoga trebaju postojati varijacije u politici očuvanja prirode kako bi ljudi mogli uspješno gospodariti svojim prioritetnim vrstama", zaključuje se u tekstu koji uz E.J. Milner Gulland i Hubera potpisuje i profesorica Emma Knot s odjela Znanosti o očuvanju prirode londonskog sveučilišta.
