Prema prijedlogu, u razdoblju od 2014. do 2030. godine zadržali bi se isti uvjeti starosne dobi za stjecanje starosne i prijevremene starosne mirovine za žene koji su propisani važećim zakonom. Za muškarce bi sve do 2030. godine ostali sadašnji uvjeti starosne dobi od 65 godina života, a od 1. siječnja 2031. godine nadalje postupno bi se povećavala starosna dob za stjecanje prava na prijevremenu starosnu i starosnu mirovinu po tri mjeseca svake godine, zaključno do 2037.
Slijedom toga bi se, počevši od 1. siječnja 2038. godine, pravo na starosnu mirovinu stjecalo sa 67 godina života i 15 godina mirovinskog staža, a pravo na prijevremenu starosnu mirovinu sa 62 godine života i 35 godina mirovinskog staža. Za osiguranike koji imaju 60 godina života i 41 godinu radnog staža, Vlada predlaže odlazak u punu starosnu mirovinu bez penalizacije. Također se uvodi institut pune starosne mirovine, sa 65 godina života i 35 godina mirovinskog staža, uz prijelazne odredbe za žene.
Uvodi se i blaža penalizacija za starosnu mirovinu ovisno o dužini radnog staža, ali i jača za one koji u mirovinu odlaze ranije. Pravo na prijevremenu starosnu mirovinu bez penalizacije predlaže se za one koji završe na burzi zbog stečaja, a imaju pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, te ako se ne zaposle u roku dvije godine.
Predlaže se i institut privremene invalidske mirovine za one koji nakon završene rehabilitacije ostanu nezaposleni duže od pet godina, uz uvjet 58 godina života. Redefinira se osnovna mirovina za osiguranike koji odlaze u mirovinu iz prvog i drugog mirovinskog stupa, što omogućuje onima koji u mirovinu odlaze 2027. godine i dalje, da ta mirovina bude 60 posto plaće. Uvjet za to je vraćanje dodatka od 27 posto za mirovine za korisnike mirovina iz drugog stupa.
Sustav se razdvaja na dva dijela radničkih mirovina i mirovina određenih prema posebnim zakonima, jer je njihovo financiranje različito: prve se financiraju iz doprinosa, a druge iz proračuna.
