Istočno partnerstvo pokrenuto je u svibnju 2009. godine i jedan je od najvažnijih instrumenata za promicanje političkih i ekonomskih reformi u šest partnerskih zemalja - Armeniji, Azerbajdžanu, Bjelorusiji, Gruziji, Moldaviji i Ukrajini, istaknuo je predstavnik litavskog veleposlanstva u RH Deividas Stankevičius na političkom skupu o izazovima i perspektivama Istočnog partnerstva nakon summita u Vilniusu, održanom u Kući Europe u organizaciji Predstavništva Europske komisije u RH.
Premda je Ukrajina u posljednji trenutak odustala od potpisivanja sporazuma o pridruživanju i slobodnoj trgovini s EU-om, summit je po njegovu mišljenju bio uspješan jer su na njemu parafirani sporazumi o pridruživanju s Gruzijom i Moldavijom, koji bi iduće godine trebali biti i potpisani, te s Azerbajdžanom o viznom režimu, kao i s Gruzijom o sudjelovanju u mirovnim misijama. On smatra da bi EU trebao odlučiti hoće li Istočno partnerstvo ostati instrument za poticanje reformi u partnerskim zemljama, bez perspektive punopravnog članstva, ili bi njegov krajnji cilj trebao biti njihov ulazak u EU.
Ukrajinska odluka da odgodi potpisivanje sporazuma s EU-om bila je taktičke prirode, potaknuta ekonomskim razlozima, i Ukrajina ne namjerava odustati od svoje strateške proeuropske orijentacije, istaknuo je profesor i bivši veleposlanik u Švedskoj Branko Caratan, napomenuvši da je Europska unija ovaj tjedan odlučila nastaviti pregovore s Ukrajinom. Caratan je objasnio da je ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič očekivao bitno veću financijsku potporu EU-a od ponuđenih 600 milijuna eura do 2017. s obzirom na to da se Ukrajina nalazi u jako teškoj gospodarskoj situaciji.
Veliku ulogu u njegovoj odluci imala je i Rusija, o kojoj Ukrajina energetski ovisi, dodao je, podsjetivši da je Ukrajina u Sovjetskom Savezu imala povlaštene cijene energenata, a danas ih plaća po visokim tržišnim cijenama. Ukrajina samo u idućoj godini treba pronaći 17 milijardi američkih dolara za servisiranje dugova i plaćanje ruskog plina. Ruski predsjednik Vladimir Putin Ukrajinu također smatra ključnom karikom u svojoj Euroazijskoj uniji, koju planira uspostaviti 2015. kao protutežu Europskoj uniji, Sjedinjenim Državama i Kini, kazao je Caratan.
Premda je u početku isticao da Euroazijska unija nije nespojiva s jačanjem suradnje s Europskom unijom nego bi, baš naprotiv, trebala omogućiti jaču startnu poziciju za pregovore s EU-om, Putin sada smatra da bi produbljivanje odnosa između EU-a i Ukrajine bila ozbiljna prijetnja ruskoj ekonomiji, kazao je. Rusiju i Ukrajinu vežu i čvrste povijesne veze, podsjetio je. Ukrajina je bila dio ruskog imperija od 15. stoljeća, a preteča mu je bila Kijevska Rusija utemeljena u 9. stoljeću, koja je u 10. i 11. stoljeću bila najveća država u Europi. Odnose su im obilježile i dvije katastrofalne gladi, 1921.-1922. i 1932.-1933., koje su zajedno odnijele živote najmanje osam milijuna Ukrajinaca. Ukrajinsko društvo je danas jako podijeljeno na nacionalnoj i političkoj osnovi, kazao je.
Ukrajina ima 45,5 milijuna stanovnika, od čega su osam milijuna Rusi, a ruski govori 25 posto stanovnika, dok dva milijuna Ukrajinaca živi na području Ruske Federacije, kazao je Caratan. Docent Hrvoje Špehar, predstojnik Centra za europske studije Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, istaknuo je da Istočno partnerstvo nije politika koja se temelji na konkuriranju drugima i isključivo financijskim koristima nego prije svega ima za cilj širenje temeljnih europskih vrijednosti vladavine prava, slobodnog tržišta i ljudskih prava.
Europska unija pritom se ne služi agresivnim metodama i vojnim i drugim pritiscima nego tzv. "mekom silom" odnosno poticanjem suradnje među raznim akterima i otvorenim granicama, kazao je. Špehar je optimističan u pogledu budućnosti Istočnog partnerstva unatoč zastoju u Vilniusu i smatra da ono pruža velike prilike za razvoj i šest istočnoeuropskih zemalja i samoj Europskoj uniji.
