„Ponekad mi se čini da sudbinu Deklaracije dijeli i naš Ustav, najvažniji dokument o ljudskim pravima u pravno-političkoj povijesti hrvatskog naroda. Zabrinuta sam što se u praksi Ustav poima instrumentalno i što služi kao puko sredstvo za ostvarivanje parcijalnih političkih interesa“, poručila je Omejec u predavanju na temu „Dan ljudskih prava – simbol vjere i nade u pravedno društvo jednakih i ravnopravnih“.
Podsjetila je na donošenje Opće deklaracije o ljudskim pravima čiji tekst su radili međusobno različiti ljudi koji su ipak uspjeli dati čovječanstvu najcjelovitiji dokument o ljudskim pravima uopće. „Sastavljači Deklaracije naučili su najvažnije, ono što danas tako silno nedostaje u hrvatskom društvu – naučili su kako se vodi dijalog, kako se djelotvorno surađuje unatoč golemim političkim razlikama, kulturnim barijerama i osobnim rivalitetima“, rekla je.
Upozorila je da u društvu postoji nerazumijevanje uloge Ustavnog suda koji u tranzicijskim zemljama, kako je rekla, djeluju kao tihi ustavotvorci koji trebaju kompenzirati slabosti nedostatne političke kulture. „Hrvatski Ustav priča jednu od najljepših priča suvremene civilizacije, priču o slobodi i odgovornosti pojedinca, o njegovom ljudskom dostojanstvu i o nepromjenjivim vrijednostima koje bi trebale biti sastavni dio života svake osobe u našem društvu. Djetinjstvo i rana mladost ove države su iza nas. Hrvatska postupno sazrijeva, postala je članica EU i na putu je da osigura pretpostavke za razvitak demokratskog društva utemeljenog na vladavini prava i istinskom poštivanju ljudskih prava“, zaključila je Omejec.
Predsjednica Ustavnog suda Republike Hrvatske Jasna Omejec je, kaže se u priopćenju iz HAZU-a, dio svog predavanja posvetila Nelsonu Mandeli i podsjetila na njegove riječi: „Svaki čovjek ili institucija koji pokušaju ukrasti moje dostojanstvo izgubit će.“ Predsjednik HAZU Zvonko Kusić u uvodnom je govoru kazao kako je usvajanje Opće deklaracije o ljudskim pravima u Ujedinjenim narodima 10. prosinca 1948. jedan od najvažnijih događaja u povijesti civilizacije i kulture jer je Deklaracija prvi etički kodeks koji nije donesen unutar jednog civilizacijskog i kulturnog kruga, i to nakon užasa Drugog svjetskog rata.
„U vrijeme donošenja Deklaracije još su postojali rasna segregacija i kolonije, a žene nisu imale pravo glasa. Ljudska prava stalno se razvijaju i povećavaju, a mnoge zemlje i danas ta prava krše. Hrvatska je postigla visoke standarde ljudskih prava i vjerujem da će tako i nastaviti“, rekao je, kako je priopćeno iz HAZU-a, akademik Kusić.
