Priključenje bloku europskih država bez premca je najvažniji vanjskopolitički događaj za Hrvatsku u godini u kojoj su se prvi put, nakon dugog očekivanja, sastali hrvatski predsjednik Ivo Josipović i novi srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić. Hrvatska se na međunarodnoj sceni potvrdila kao pouzdana članica UN-a i NATO-a, sudjelujući u međunarodnoj operaciji u Afganistanu i drugim mirovnim misijama, a iz jedne od njih, one na Golanskoj visoravni, povukla se zbog rata u Siriji. Visoki hrvatski dužnosnici posjetili su brojne metropole, od Pariza i Londona do Pekinga, nastojeći pridobiti potporu za ulazak u Uniju i osnažiti buduća partnerstva, kao i privući inozemne investicije nužne za oporavak posrnulog nacionalnog gospodarstva.
Kraj puta u EU počeo prijetnjom sankcijama Hrvatska je 28. punopravni član Unije postala 1. srpnja, u vrijeme kada je jug Europe grcao pod teretom golemih dugova i nezaposlenosti, a europski građani osjećali zasićenost proširenjem i pad entuzijazma za primanje novih članica. Zasićenost napornim pregovorima očito su osjećali i hrvatski građani jer je na referendum o ulasku u EU u siječnju izašlo nešto više od 43 posto, a na izbore za Europski parlament u travnju povijesno niskih 20,8 posto birača. Samo dva mjeseca poslije ulaska Unija je zaprijetila Zagrebu sankcijama zbog nepoštivanja europske pravne stečevine, iste one koju je Hrvatska usvajala tijekom desetogodišnjih pregovora, najtežih i najdužih u povijesti proširenja.
Još nisu posve rasvijetljeni razlozi zbog kojih je Sabor, nekoliko dana uoči ulaska u Uniju, izmijenio već usklađeni Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU iz 2010., a premijer Zoran Milanović unatoč kritikama Europske komisije ustrajao u tome da Hrvatska "nije ptičji rezervat" nego ravnopravna članica koja poput drugih ima pravo na izuzeće iz primjene naloga. Svoje prvo objašnjenje, da se tako štite hrvatski branitelji od uhićenja u članicama Unije, Milanović poslije nije spominjao, ali je ustrajao na pitanju ravnopravnosti s ostalim članicama Unije koje imaju izuzeća od primjene EUN-a, dok su iz ureda europske povjerenice za pravosuđe Viviane Reding stizale vrlo oštre optužbe da socijaldemokratska vlada zapravo štiti komunističke zločince, odnosno bivšeg udbaša Josipa Perkovića kojega njemačko pravosuđe traži zbog ubojstva hrvatskog emigranta u Muenchenu 1983. Kompromis je ipak postignut pa je "lex Perković" uglavnom vraćen izvorni oblik s datumom primjene od 1. siječnja, a premijer je najavio da "nitko neće izbjeći pravdi". Europske su sankcije izbjegnute, ali je "ta pogrešna promjena išla na ruku onima koji su bili protiv ulaska Hrvatske u Uniju", primijetio je Josip Juratović, zastupnik njemačke Socijaldemokratske stranke i prvi Hrvat izabran u Bundestag.
U vezu s tim slučajem dovodio se i nedolazak na proslavu ulaska u EU 1. srpnja u Zagreb njemačke kancelarke Angele Merkel, čija je zemlja posljednja ratificirala Ugovor o pristupanju RH u EU. Hrvatska se pod povećalom Europske komisije našla i zbog loših gospodarskih pokazatelja, pa je zbog visokog deficita i državnog duga krajem godine ušla u tzv. proceduru prekomjernog deficita i u njoj će, prema najavama, ostati najmanje tri godine. Prvih šest mjeseci članstva pamtit će se i po neslavnoj epizodi s hrvatskim kandidatom za suca europskog Revizorskog suda Nevenom Matesom koji je obećao da će kandidaturu povući ne podupru li ga europski parlamentarci, a zatim je razgovarao s premijerom Milanovićem i promijenio mišljenje. Vijeće EU ga je imenovalo za člana suda unatoč negativnom mišljenju Europskog parlamenta, kojem se Mates poslije ipak ispričao.
I nakon susreta s Nikolićem problemi na mrtvoj točki Početkom godine premijer Milanović boravio je u radnom posjetu Beogradu kako bi se spustile tenzije u odnosima dviju zemalja i potaknulo rješavanje otvorenih pitanja, ali se gotovo cijelu godinu očekivao sastanak dvojice predsjednika. Otkako je u svibnju 2012. izabran za šefa srbijanske države, bivši radikal Tomislav Nikolić isticao je da se što prije želi sastati s Josipovićem, predsjednikom Hrvatske s kojom Srbija ima brojna neriješena pitanja iz rata u devedesetima. Ustrajući godinu i pol dana na tomu da će se s Nikolićem naći tek kada ublaži retoriku i kada bude konkretnih pomaka u rješavanju tih pitanja, osobito u vezi sa sudbinom više od 1.600 nestalih osoba, Josipović je sredinom listopada otputovao u Beograd na susret od kojeg se očekivalo zatopljenje odnosa, ali koji ipak nije mnogo toga promijenio. Osim što je Srbija ranije dostavila konkretne informacije o masovnoj grobnici u vukovarskome prigradskom naselju Sotinu iz koje su ekshumirani posmrtni ostatci 13 civilnih hrvatskih žrtava Domovinskog rata, na mrtvoj točki ostali su svi glavni problemi u odnosima dviju zemalja - sudbina ostalih nestalih, povrat opljačkanih umjetnina i suđenje za ratne zločine, pa je nakon susreta postalo jasno da nema ništa od povlačenja međusobnih tužbi za genocid pred Međunarodnim sudom pravde, o čemu se nagađalo uoči beogradskog sastanka.
Glavna usmena rasprava pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu po tužbi Hrvatske i protutužbi Srbije za genocid u ratu u Hrvatskoj zakazana je za 3. ožujka 2014. Kraj godine u odnosima Hrvatske i Srbije obilježila je i još jedna kontroverzna izjava Tomislava Nikolića prema kojoj Bunjevci nisu "ni Srbi, ni Hrvati, već autentična slavenska narodnost", i srbijanski non-paper stranim diplomatima kojim je Beograd upozorio na brojne incidente protiv srpske manjine u Hrvatskoj, na što je MVEP odgovorio da se radi o "izoliranoj pojavi" na koju nimalo nije imuna ni Srbija.
Slovenija i Hrvatska izgubljene u prijevodu oko Ljubljanske banke Prošla je još jedna godina u kojoj Hrvatska nije ostvarila povrat novca što ga je dijelu hrvatskih štediša u Ljubljanskoj banci isplatila devedesetih godina. Taj dugogodišnji spor između dvije države ozbiljno je početkom 2013. prijetio da Slovenija ne ratificira hrvatski pristupni ugovor i spriječi ulazak Hrvatske u EU. Kada se činilo da su nakon teških pregovora u ožujku konačno našli rješenje, Zagreb i Ljubljana ubrzo su se suočili s naizgled trivijalnim problemom, prijevodom riječi "stay" iz Memoranduma koji su premijer Milanović i tadašnji predsjednik slovenske vlade Janez Janša sastavili na engleskom jeziku i potpisali u Mokricama. Hrvatska pojam tumači kao zastoj sudskih postupaka protiv Ljubljanske banke pred hrvatskim sudovima, dok Slovenci traže da se postupci odmah prekinu. Memorandumom su definirane četiri stvari: da će se pitanje prenesene devizne štednje riješiti u sklopu ugovora o sukcesiji, da će se u postupcima pred hrvatskim sudovima zatražiti zastoj, da neće biti novih tužbi i da će slovenski parlament ratificirati hrvatski pristupni ugovor s EU-om. Potpisivanje memoranduma je doduše omogućilo ratifikaciju ugovora u Državnom zboru u travnju, ali jedino u čemu se Hrvatska i Slovenija danas slažu jest da se ne slažu oko prijevoda onoga što su Milanović i Janša zapravo potpisali.
Slučaj Hernadi Odnose Hrvatske i Mađarske u drugom dijelu godine opteretio je slučaj protiv predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija, protiv kojeg je Hrvatska izdala tjeralicu Interpola i europski uhidbeni nalog jer ga tereti za podmićivanje bivšeg premijera Ive Sanadera kako bi MOL preuzeo upravljačka prava u Ini, a Hernadi nije želio odgovoriti na pitanja hrvatskog pravosuđa. Sud u Budimpešti odlučio je da neće primijeniti uhidbeni nalog koji je za Hernadija izdalo hrvatsko državno odvjetništvo, jer je nalog izdan za slučaj koje je mađarsko tužiteljstvo prethodno istražilo i odlučilo obustaviti postupak jer nije počinjeno nikakvo kazneno djelo. Pošto je mađarski ministar vanjskih poslova otkazao dolazak na Croatia Forum u Dubrovnik, dvojica premijera Zoran Milanović i Viktor Orban spustila su loptu na zemlju rekavši da odnosi Ine i MOL-a nisu političko nego poslovno pitanje. Nakon izdavanja uhidbenog naloga za Hernadija, mađarska vlada je od MOL-a zatražila reviziju portfelja kompanije i najavila mogućnost prodaje Ininih dionica.
U Afganistanu 300 vojnika, s Golana povučene snage Vlada je krajem ožujka donijela odluku o povlačenju hrvatskih vojnika iz UN-ove mirovne misije na Golanskoj visoravni nakon što su sukobi u susjednoj Siriji zaprijetili sigurnosti "plavih kaciga" na izraelsko-sirijskoj granici. Službeno objašnjenje Banskih dvora bilo je da je sigurnost 97 hrvatskih vojnika ugrožena nakon objave članka u New York Timesu o navodnoj prodaji hrvatskog oružja sirijskim pobunjenicima. No, poslije je potvrđeno da je u veljači bilo ozbiljnih incidenata u području za koje je odgovarala hrvatska satnija. Zato su hrvatski vojnici, iako nijedan nije stradao, evakuirani i vraćeni u Hrvatsku prije isteka mandata. U međunarodnu akciju ISAF u Afganistan poslan je u prosincu dosad najveći hrvatski kontingent od 312 vojnika koji će se, kao i njihovi prethodnici, uglavnom baviti obučavanjem afganistanskih snaga sigurnosti na sjeveru zemlje. Međunarodne snage povlače se iz Afganistana 2014. iako u 13 godina od invazije 2001. nisu uspjele ugušiti pobunu talibana i islamista povezanih s Al Kaidom. U združenoj operaciji UN-a i NATO-a Hrvatska sudjeluje od 2003. i u Afganistan je poslala ukupno pet tisuća vojnika.
Od Katara i Kine mnogo očekivanja, malo rezultata Brojno hrvatsko političko i gospodarsko izaslanstvo posjetilo je krajem 2012. bogatu zaljevsku državu Katar i obnovilo stare pregovore o ulaganju te zemlje u plinski terminal na Krku vrijedan oko 600 milijuna eura. Godinu dana poslije visoka katarska delegacija dva je dana bila u Zagrebu i Omišlju, a u Dohu se vratila s potpisom na sporazumu o energetskoj suradnji s Hrvatskom. Susret od kojega se puno očekivalo završio je ocjenama kako će sporazum omogućiti "iduće korake na ekonomskoj kapitalizaciji odnosa" i da se "hrvatska težnja da postane energetsko čvorište ovog dijela Europe pozitivno akceptira". Ništa uspješnija Hrvatska nije bila ni u privlačenju kapitala iz Kine. Od 10 milijarda dolara u kineskome fondu za ulaganja u srednju i istočnu Europu dosad je najviše profitirala Srbija. Gospodarska suradnja s Kinom djelomično je sputana zbog članstva Hrvatske u EU-u, rekao je premijer Milanović na sastanku s kineskim premijerom Liom Keqiangom na summitu čelnika Kine i zemalja južne i istočne Europe u Bukureštu krajem studenoga.
Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić objasnio je da država ne može s Kinom sklapati izravne ugovore koji bi neku treću stranu doveli u neravnopravan položaj, ali da privatne tvrtke mogu dogovarati projekte bez javnog natječaja. U privlačenje inozemnih investicija aktivnije se uključilo i ministarstvo vanjskih i europskih poslova pokrenuvši ambiciozan projekt gospodarske diplomacije koji je zamijenio stari sustav trgovinskih atašea. Na Zrinjevcu ističu da uspjeh ponajviše ovisi o tome što hrvatsko gospodarstvo može ponuditi svijetu. Nije problem što veleposlanici ne znaju predstavljati hrvatsko gospodarstvo, nego što mi moramo imati gospodarstvo koje oni mogu predstavljati, smatra šefica hrvatske diplomacije Vesna Pusić. Na samom kraju godine Hrvatska je u Bakuu potpisala sudjelovanje u pokretanju izgradnje Transjadranskog plinovoda (TAP). Hrvatska će se tom projektu priključiti Jadransko-jonskim plinovodom (IAP), koji će se graditi od Splita do albanskog grada Fiere.
Josipović kod pape i kraljice Elizabete U godini u kojoj je lijeva koalicijska vlada najavila strožu kontrolu nad crkvenom potrošnjom javnog novca, Josipović je u Vatikanu razgovarao s novoizabranim papom Franjom, ali ne o izmjenama međudržavnog ugovora koji uređuje javno financiranje rada Crkve. Vatikan je zadovoljan odnosima s Hrvatskom koja poštuje sve potpisane ugovore, a država i lokalna Crkva uredit će međusobne odnose, rekao je Josipović nakon susreta s Papom u listopadu. Josipović je u svibnju postao prvi hrvatski predsjednik primljen u Londonu na najvišoj državnoj razini – za istog posjeta susreo se i s premijerom Davidom Cameronom i britanskom kraljicom Elizabetom II. S premijerom zemlje koja je bila među najžešćim kritičarima Hrvatske u pristupnom procesu, Josipović se dogovorio da Hrvatska i Velika Britanija budu partneri u Uniji, unatoč često različitim stajalištima o institucionalnom i gospodarskom razvoju Europe. To partnerstvo simbolično je potvrđeno kada je šefa hrvatske države u Buckinghamskoj palači primila Elizabeta II., dan nakon što je službeni London završio ratifikaciju hrvatskog pristupnog ugovora.Bernard Ćavar
