Time je završena sedmomjesečna pravno-politička zavrzlama koja je uzburkala i polarizirala hrvatsku političku scenu, aktualizirala neriješena politička ubojstva bivšeg režima, ali i stvorila prijepore u pravosudnim krugovima zbog različitog tumačenja europskog uhidbenog naloga (EUN) i pitanja zastare. Slučaj Perković imao je odjeka i izvan hrvatskih granica, posebice zbog izmjene Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU, kolokvijalno nazvanog lex Perković, koji je gotovo tri mjeseca izazivao napetosti između Zagreba i Bruxellesa, doveo do prijetnje europskim sankcijama i oporbenog zahtjeva za ostavkom vlade te obilježio prve mjesece članstva najmlađe, 28. članice zajednice europskih država.
Zagrebu su sankcije "visile nad vratom" jer je zakonom, kojeg je Sabor izmijenio 28. lipnja, samo tri dana prije pristupanja EU-u, primjena europskog uhidbenog naloga ograničena na zločine počinjene nakon 2002., iako je Hrvatska u pristupnim pregovorima preuzela obvezu njegove neograničene primjene. U listopadu je s Europskom komisijom postignut kompromis pa je u zakonu ukinuto vremensko ograničenje za primjenu naloga.
Perković otišao, a njegov bivši šef Mustač ostao Stupanjem na snagu izmijenjenog zakona 1. siječnja policija je temeljem Europskog uhidbenog naloga uhitila Perkovića, ali i Zdravka Mustača, koji je Perkoviću bio nadređen u jugoslavenskoj tajnoj službi. No, za razliku od Perkovića čije je izručenje odobrio zagrebački Županijski sud, što je kasnije potvrdio i Vrhovni sud, Županijski sud u Velikoj Gorici odbio je zbog zastare izručiti Mustača, kojega Njemačka također traži zbog povezanosti s Đurekovićevim ubojstvom.
Tužiteljstvo se na tu odluku nije žalio, no to je učinila Đurekovićeva obitelj koja čeka pravorijek Vrhovnog suda. Glasnogovornik tog suda Dražen Tripalo Hini je kazao da nikakvu žalbu još nisu dobili. Odbijanjem Nobilove žalbe na odluku o predaji bilo je pitanje vremena kad će Perković biti izručen.
Obrana je posegla za posljednjim potezom, obrativši se Ustavnom sudu od kojeg je tražila zaustavljanje predaje dok se ne odluči o ustavnoj tužbi zbog navodne povrede ljudskih prava. Nakon što je Ustavni sud tužbu odbio nestale su sve pravne zapreke za predaju bivšeg obavještajca kojemu je jutros na vrata njegova doma na zagrebačkom Pantovčaku pokucala policija, a već poslijepodne predan je njemačkim policajcima u zagrebačkoj zračnoj luci otkud je prevezen u Muenchen.
Po njemačkom zakonu, Perković bi najkasnije sutra trebao biti izveden pred suca u čijoj je nadležnosti slučaj i koji donosi odluku o pritvoru. U minhenskom odvjetničkom uredu Forse, koji je preuzeo njegovu obranu, nisu htjeli komentirati slučaj, no najavili su "više informacija" za ponedjeljak.
Nobilo je, pak, nakon predaje Perkovića poručio da "nema predaje" i najavio pravnu bitku te skori odlazak u Njemačku. Predsjednik Republike Ivo Josipović, u čijem uredu kao savjetnik za nacionalnu sigurnost radi Perkovićev sin Saša, izjavio je danas da je njegova pozicija u "slučaju Perković" jasna te da treba poštovati odluke sudske vlasti. "Do sada sam bio vrlo jasan koja je moja pozicija kao predsjednika Republike. U Hrvatskoj postoji trodioba vlasti, pravosudna vlast i Ustavni sud, koji je posebna vrsta sudske vlasti, i njihove odluke treba poštivati, te tu nemam što dodati", rekao je Josipović.
Dvojbe oko tumačenja zastare Uhidbeni nalog za Perkovićem otvorio je rasprave oko tumačenja nastupanja zastare, u kojoj pravni stručnjaci nisu bili suglasni je li za Đurekovićevo ubojstvo nastupila zastara, koja je, pak, od lipnja obvezujući razlog za odbijanje izručenja na temelju europskog uhidbenog naloga.
Vremenskim ograničenjem od kojeg je na koncu odustala vlada je, kako je obrazložila, željela spriječiti zatrpavanje hrvatskih sudova uhidbenim nalozima te zaštititi hrvatske branitelje od procesa u drugim državama, no u javnosti je protumačeno da izmjene imaju samo jedan cilj - zaštititi Perkovića od izručenja. Kako bi se obranili od tih optužbi, vladajući su predložili dopunu Ustava koja je trebala rezultirati nezastarijevanjem teških ubojstava, no nisu usvojene jer je HDSSB, bez najave povukao svoju podršku prijedlogu.
Njemu se otpočetka protivio HDZ, tvrdeći da bi takva promjena omogućila da se postupak protiv Perkovića pokrene u Hrvatskoj, što bi bio dodatni razlog da ga se ne izruči. Tražili su da se propiše kako postupak u Hrvatskoj ne može biti razlog za odbijanje izručenja ako je pokrenut tek nakon zaprimanja EUN-a. Perkovića njemačko pravosuđe tereti zbog suučesništva u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine u Wolfratshausenu pored Muenchena.
U procesu protiv Krunoslava Pratesa, agenta bivše Službe državne sigurnosti (SDS) Nadzemaljski sud u Muenchenu utvrdio je da je Prates upravo Perkoviću predao ključeve garaže koju je Đureković koristio kao tiskaru. Perković je tada, kako se obrazlaže u presudi iz 2008. kojom je Prates osuđen na doživotni zatvor zbog suučesništva u ubojstvu, te ključeve predao nepoznatim osobama koje su Đurekovića 28. lipnja 1983. dočekale u garaži i usmrtile hicima iz vatrenog oružja i udarcima u glavu.
Kao krunski svjedok u procesu protiv Pratesa pojavio se također bivši djelatnik SDS-a Vinko Sindičić koji je, međutim, kasnije povukao svoj iskaz. Perković od početka tvrdi da nema nikakve veze s ubojstvom Đurekovića, kao ni s bilo kakvim drugim ubojstvima. Đurekovića je osamdesetih godina prošloga stoljeća bio jedan od direktora u Ini. Zbog optužbi za pronevjeru za trgovanja naftom 1982. napustio je Jugoslaviju i otišao u Njemačku. Ističući da je Hrvatska Perkovićevom predajom Njemačkoj okončala spor koji je zasjenio ulazak Hrvatske u EU, vijest o predaji prenijele su u petak svjetske agencije Reuters, Associated Press, francuska novinska agencija AFP, austrijska novinska agencija APA te srbijanski Tanjug i Beta.
