„Rok žalbe je 15 dana i na ovu odluku će Vrhovni sud donijeti svoju konačnu pravomoćnu odluku“, rekao je sudac Kežić. Tužiteljstvo je naime već najavilo žalbu. „Da bi se uopće radilo o nekoj osuđujućoj presudi, da bi se osobe mogle proglasiti krivima dokazna snaga i utvrđene činjenice moraju biti takve da se na nesumnjiv način može smatrati da su optuženici počinili kaznena djela. U ovom postupku takve snage dokaza nije bilo“, istaknuo je Kežič.
Pojašnjavajući razloge oslobađajuće nepravomoćne odluke sudac Kežić je iznio podatak da je u opsežnoj glavnoj raspravi sudjelovalo gotovo 50-ak svjedoka, da spis ima gotovo 7500 stranica te da je pregledan i veliki broj raznih ugovora, računa i poslovne dokumentacija Brodosplita. „Temeljem svih ovih činjenica zaključak je da nije dokazano da su optuženici počinili kaznena djela koja im se optužnicom stavljaju na teret“, rekao je sudac Kežić i dodao da Sudsko vijeće nije imalo drugu mogućnost nego u nedostatku dokaza okrivljenike osloboditi za kaznena djela koja su predmet optužnice.
Obrazlažući presudu, rekao je među ostalim da ugovori o gradnji četiri tankera nisu bili štetni za Brodosplit, a cijena je iskalkulirana tijekom pregovora. „Iznos je bio transparentan i svi su za njega znali“, rekao je. Za dodatna, tzv. pobočna pisma, rekao je da su ona sklopljena na inzistiranje vlasnika brodova Wesselsa i s njima su bili upoznati članovi Nadzornog odbora Brodosplita. „Ustanovljeno je da je brokerska provizija od 1,9 posto standardna i da je u okvirima uobičajenog poslovanja u takvim slučajevima“, rekao je sudac Kežić.
Prvooptuženog Dragu Mačeka, koji je 2005. i 2006. godine zastupao njemački Wesseles, naručitelja četiri tankera, optužnica tereti za zlouporabu položaja. Drugooptuženog, tadašnjeg direktora Brodosplita Gorana Vukasovića i trećeoptuženog komercijalista u brodogradilištu Antu Luetića optužnica tereti za zloporabu položaja i ovlasti, a Mačeka da ih je poticao. Afera Brodosplit je otkrivena 2006. godine kada je iz Austrije stiglo upozorenje o pranju novca u Brodosplitu.
Tadašnja je uprava Brodosplita s Wesselsom, koji je naručio izgradnju četiri tankera, dogovorila posao po cijeni od 51,5 milijuna dolara po tankeru, ali je Vukasović, po navodima optužnice, sklopio četiri dodatna, tzv. pobočna pisma, kojima se naručitelju vraća 1,9 posto od ugovorene cijene broda. Kada je Wessels uplatio pet milijuna dolara predujma, Brodosplit je, prema navodima optužnice, od toga 4,7 milijuna dolara vratio na naručiteljeve ciparske račune. Optužnicom je bilo obuhvaćeno osam optuženika: broker Drago Maček, bivši direktor Brodosplita Goran Vukasović, komercijalist u Brodosplitu Ante Luetić, direktor Brodotrogira Mateo Tramontana, te suradnici Ivica Donkov, Hrvoje Matovinović, Danijel Nikolić i Ivica Cesarac.
