Vijeće Europe Sloveniji preporučuje da u praksi primijeni europsku povelju i konvenciju o zaštiti i promociji manjinskih tradicionalnih jezika, time da u praksi omogući zakonske odredbe koje se odnose na upotrebu mađarskog i talijanskog jezika kojima je priznat status regionalnih jezika jer ga govore tzv. ustavne manjine, u javnim službama, administraciji, te ekonomskim i društvenim aktivnostima. Vijeće Europe u svom izvješću pozvalo je Sloveniju da i hrvatskom te srpskom jeziku prizna status "tradicionalnih manjinskih jezika", dok se po sadašnjoj praksi i propisima oni uvrštavaju u tzv. "doseljeničke (imigrantske) jezike" bez posebne zakonske zaštite iako je riječ o manjinskim jezicima s najvećim brojem izvornih govornika.
Prema statističkim podacima u Sloveniji živi 50-ak tisuća Hrvata i njihovih potomaka, a po službenim podacima hrvatski jezik kao izborni ili fakultativni predmet učio se u sedam osnovnih i u dvije srednje škole u školskoj godini 2011/2012. i obuhvaćao je stotinjak polaznika. "Organizirano učenje jezika doseljenika u slovenskim školama je izuzetak, a ne pravilo, a ne postoje niti ustaljeni i sistemski određeni oblici oblici takve nastave", upozorio je nedavno Institut za etnička pitanja.
Nedavna studija tog instituta o položaju i upotrebi jezika doseljenika i njihovih potomaka u Sloveniji ističe da slovenski nacionalni program za jezičnu politiku 2012-2016. godine predviđa u teoriji neke poticajne mjere za očuvanje manjinskih "neautohtonih" jezika, ali da u praksi postoji visoki stupanj kulturne asimilacije stranih zajednica i njihovih pripadnika, te da je prisutna "stigmatizacija" koja se u slovenskom društvu vezuje uz pripadnike manjinskih jezika, osobito s područja nekadašnje Jugoslavije.
Mogućnosti za učenje materinjih jezika pripadnici manjina imaju većinom samo u obitelji ili u kulturnim društvima pripadnika manjina, a pripadnici zajednica kao što su hrvatska i srpska nemaju radijskih ili televizijskih emisija na svom jeziku, kako je slučaj s "ustavno" priznatim manjinama poput talijanske, mađarske, pa i romske. U razdoblju između dva popisa stanovništva takva je jezična praksa - u kojoj se slovenski jezik promovira kao "državni" i dominantan zbog očuvanja nacionalnog identiteta pripadnika većinskog naroda - rezultirala skokovitim brojem onih koji ne izjašnjavaju svoju manjinsku etničku pripadnost, a skoro 100.000 stanovnika koji inače nisu etnički Slovenci, skoro polovica njihova ukupnog broja, kao svoj materinji jezik navelo je slovenski.
Nastojanja kulturnih društava pripadnika naroda s područja nekadašnje zajedničke države da im se prizna status "autohtonih" manjina, što bi povećalo i prilike za očuvanje nacionalne kulture i jezika manjinskih zajednica, te financiranje, za sada nisu nailazila na razumijevanje i nisu izgledna jer bi za to trebalo osigurati dvotrećinsku većinu glasova u parlamentu.
