ZAGREB, 09. studeni 2018. (Ured zastupnika RH pred ESLJP), Dana 8. studenog 2018. g. Europski sud za ljudska prava donio je odluku kojom je utvrdio da je zahtjev (tužba) podnositelja g. Seražina, ratione materiae nespojiva sa odredbama Konvencije, te da mu postupanjem domaćih sudova nije povrijeđeno pravo da ne bude dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvari (ne bis in idem).
Izricanje preventivne mjere za sportski huliganizam ne predstavlja povredu Konvencije
Prekršajni sud u Zagrebu je podnositelja osudio radi višestrukih navijačkih izgreda, te mu je uz kaznu izrekao i zaštitnu mjeru zabrane posjećivanja utakmica. Isti sud je naknadno, u dva navrata, podnositelju izrekao preventivnu mjeru zabrane posjećivanja nogometnih utakmica kluba Dinamo i Hrvatske nogometne reprezentacije na području RH i inozemstva, u trajanju od po godinu dana.
Podnositelj zahtjeva je smatrao da je za isto ponašanje dva puta suđen i kažnjen, prvo u prekršajnom postupku koji se vodio zbog optužbe na huliganizam, a zatim u postupku kojom mu je izrečena mjera zabrane sudjelovanja na sportskim natjecanjima.
Europski sud je, imajući pritom u vidu hrvatsko pravo i međunarodne konvencije koje se odnose na problematiku sprječavanja navijačkog nasilja, komparativno međunarodno pravo i stranu sudsku praksu, prihvatio argumentaciju države da mjera zabrane posjećivanja utakmica nije bila kaznenog karaktera, s obzirom da ne djeluje represivno i s ciljem kažnjavanja počinitelja, već preventivno radi sprječavanja mogućeg nasilja.
Naime, ona se može primijeniti neovisno o prethodnom kaznenom/prekršajnom progonu i osudi, ne izriče se kao dopunska sankcija radi počinjenog prekršaja, te nije potrebno zadovoljiti standard dokaza već se temelji na podacima policije o prethodnom protupravnom ponašanju izgrednika.
Europski sud je dodatno obrazložio da se preventivna mjera, sui generis, razlikuje od zaštitne mjere i po načinu primjene i vremenu trajanja, ne predviđa niti dodatno izricanje novčane kazne ili oduzimanje slobode, čime dakle nema kaznenopravnu konotaciju.
S obzirom na naprijed izneseno, Europski sud je zaključio da preventivna mjera na temelju hrvatskog zakona, ne predstavlja „kaznenu optužbu“, pa stoga čl. 4. Protokola broj 7. uz Konvenciju nije primjenjiv u ovom predmetu.
Ova odluka o nedopuštenosti zahtjeva je konačna i dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice (https://uredzastupnika.gov.hr) u rubrici Sudska praksa.
