"Istina o ovim događajima ne bi smjela, ni na koji način, pasti u zaborav", poručio je Žigmanov na znanstvenom skupu "Hrvati u Vojvodini nakon 1990-ih - od stradanja do izgradnje perspektive" i dodao kako se ti događaji, ne samo prešućuju i niječu, već da ne postoji, "u prostoru javnost, nijedna manifestacija kojom se komemoriraju žrtve".
Žigmanov, Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine (DSHV) i zastupnik u Narodnoj skupštini Srbije, istaknuo je kako je 57 tisuća i 900 Hrvata u Srbiji pred "brojnim izazovima" te da ta zajednica o zločinima još nije "rekla sve istine".
"Govoriti iz perspektive Hrvata iz Srbije je i odgovornost. Zato što se spram nevinih žrtava, ove ničim zaslužene tragedije, treba odnositi sa dužnim poštovanjem, pijetetom, ali s druge strane svjedoci smo da se ti događaji danas, ne samo trivijaliziraju, nego i niječu. Da mi koji pokušavamo godinama iznositi istinu o njima, na neki način, bivamo manjina. A da u procesu suočavanju prošlošću u Republici Srbiji imamo tek neznatne rezultate", kazao je Žigmanov i dodao kako se suočavanjem s prošlošću bave samo nevladine organizacije poput Fonda za humanitarno pravo iz Beograda i Vojvođanskog građanskog centra iz Novog Sada.
Skup o položaju vojvođanskih Hrvata održan u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu organizirala je Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, pod pokroviteljstvom Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.Žigmanov je rekao kako bi želio da se sve hrvatske državne institucije "s uvažavanjem i respektom" odnose prema hrvatskoj zajednici, a u tom je kontekstu naveo da će u lipnju ansambl Lado nastupati u Subotici s "ljudima koji su odmetnuti od nas, sa strukturama koje prepoznajemo kao one 90-ih godina bilo na drugoj strani".
"To smatramo ne samo nedopustivim, nego uvredom za nas", poručio je. "Voljeli bismo kada bi druge institucije uvažavale legitimne, izabrane i institucionalne okvire naše zajednice, i u dogovoru s nama, u partnerskom dogovoru, ne uz goli paternalizam, gradili zajedničke pothvate.", kazao je Žigmanov.
Hrvatima je potrebno zajamčeno političko predstavljanje na svim razinama
Žigmanov je rekao kako je u nekonsolidiranim demokracijama poput Srbije najbolji način za zaštitu prava manjina zajamčeno pravo na političko predstavljanje, na svim razinama, pa tako i zajamčeni mandat u nacionalnom parlamentu. Podsjetio je kako Sporazum između Hrvatske i Srbije i Crne Gore iz 2004. jamči pravo na zastupljenost u svim predstavničkim tijelima na regionalnoj i državnoj sredini, što se ne provodi u Srbiji.
Naime, u Srbiji ne postoji zajamčeni mandat za nacionalne manjine, već institut "prirodnog praga" koji mogu preći samo brojčano veće manjine poput Mađara i Bošnjaka, ili teritorijalno kompaktne poput Albanaca. DSHV može preći prag samo kao dio koalicije, a na taj je način Žigmanov izabran u parlament. Srbija je "slaba, nedovršena država", smatra Žigmanov, jer ne može primijeniti svoje zakone.
Tako, primjerice, po zakonu Vojislav Šešelj ne može biti zastupnik u Narodnoj skupštini jer je osuđen na više od 3 godine zatvora, podsjeća Žigmanov. Politolog Darko Baštovanović, član Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) iz Subotice, istaknuo je kako u Srbiji postoji velika etnička distanca spram Hrvata te da su Hrvati izloženi snažnim asimilacijskim procesima i kontinuiranom osporavanju identiteta.
U tom je kontekstu naveo i utjecaj vlasti na stvaranju Bunjevaca kao etničke skupine te sličan pokušaj sa Šokcima. Ukazao je na manjkavosti srpskog okvira zaštite prava hrvatske manjine i ocijenio da Hrvati u Srbiji imaju manja prava od Srba u Hrvatskoj.
Hrvati u Vojvodini imaju formalno zajamčeno pravo na informiranje, upotrebu službenog jezika, njegovanje kulture te obrazovanje na materinskom jeziku. Međutim, nemaju zajamčeno pravo na političku reprezentaciju a manjinske se zajednice isključivo promatraju kroz prizmu kulturne autonomije, odnosno promatraju se kao folklorna zajednica, zaključio je Baštovanović i dodao kako će Srbija morati urediti prava manjina kako bi ušla u Europsku uniju i uskladila svoje zakonodavstvo.
Kao pozitivne trendove naveo je uključivanje mladih u rad zajednice, osnaživanje suradnje s Republikom Hrvatskom i njenim zajednicama te "snažan kohezijski element između krovnih manjinskih institucija", a ukazao je na lošu demografsku situaciju i starenje stanovništva.
Skupu se kratko obratila i hrvatska europarlamentarka Marijana Petir koja je govorila o svojim aktivnostima u parlamentu povezanima s položajem Hrvata u Srbiji. Istaknula je kako se procesuiranje zločina nad Hrvatima mora postaviti kao uvjet za pristupanje Srbije Europskoj uniji, odnosno da Srbija mora promijeniti sporne točke Zakona o univerzalnoj jurisdikciji koje joj daju "ovlasti maloga Haaga".
Petir je istaknula i kako Srbija mora poštivati prava nacionalnih manjina, a ne tretirati Hrvate kao građane drugog reda ako želi nastaviti svoj europski put.
Zdravka Bušić, izaslanica premijera Plenkovića i državna tajnica u Ministarstvu vanjskih poslova poručila je kako Hrvatska "posvećuje jako veliku pozornost Hrvatima u Srbiji, a naravno i prognanim Hrvatima". Istaknula je da hrvatski europarlamentarci mogu značajno pomoći Hrvatima u Vojvodini i da je bitno zajedništvo "kako bismo na koncu uspjeli istinu o Hrvatima u Vojvodini svijetu prikazati".
Zločini nad vojvođanskim Hrvatima 1991. - 1995.
Fond za humanitarno pravo iz Beograda ove je godine objavio knjigu "Dosije - zločini nad Hrvatima u Vojvodini" koju su predstavile autorica Jovana Kolarić i direktorica Pravnog programa Fonda, Ivana Žanić. Žanić je istaknula kako su zločini protiv Hrvata u Vojvodini "orkestrirani i dobro planirani, zbog čega isti trebaju biti kvalificirani kao "zločin protiv čovječnosti".
Rekla je da je Fond podnio dvije kaznene prijave Tužiteljstvu za ratne zločine Srbije, ali da su dobili odgovor kako je procesuiranje nemoguće, jer zločin protiv čovječnosti u vrijeme počinjenja nije bio tako definiran. Zbog toga će Fond podnijeti žalbu Ustavnom sudu Republike Srbije i eventualno Europskom sudu za ljudska prava, najavila je. Kolarić je rekla kako su se u periodu od 1991. do 1995. progoni nad Hrvatima događali u svim mjestima u Vojvodini gdje su živjeli Hrvati, te da u progonima Hrvata nije sudjelovala samo Srpska radikalna stranka (SRS), za što je presuđeno Vojislavu Šešelju, već i srpske vlasti putem jedinica MUP-a i vojske.
"Hrvatima se prijetilo, fizički su napadani, bacane su bombe na ugostiteljske objekte Hrvata i kuće te su ubijani. Također su dobivali ultimatume za iseljenjem i zamjenom imovine sa Srbima iz Hrvatske, a vlasti Srbije su zauzele stav, kao i SRS, da je zamjena imovine legalna", rekla je Kolarić.
Najveći je val progona Hrvata nastupio 1992. kada je, u periodu od svibnja do kolovoza, iseljeno više od 10 tisuća Hrvata. Drugi je najveći pritisak na Hrvate nastupio 1995. nakon Bljeska i Oluje kada je protjerano više od 5 tisuća Hrvata. Kolarić je istaknula da su, za vrijeme progona i protjerivanja Hrvata, vojne i političke vlasti Srbije i Vojvodine negirale progone i kršenja ljudskih prava te su ih prešutno odobravale.
