Miljević je tijekom suđenja za ratni zločin koji se protiv njega vodio pred Županijskim sudom u Sisku, optužio braniteljskog aktivista Pandžu da je poticao njegov progon, utjecao na svjedoke, vodio politički progon usmjeren na njegovu osudu i pokrenuo medijsku hajku protiv njega, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.
Na kraju Miljević je oslobođen krivnje za ratni zločin, ali je u privatnoj parnici koju je pokrenuo Pandža osuđen radi klevete.Time je, smatra sud, došlo do miješanja u slobodu njegovog izražavanja, koje je bilo zakonito i imalo je legitiman cilj.Sud je naveo kako je ovu situaciju bilo nužno promatrati u kontekstu prava podnositelja da slobodno i neometano u svojstvu okrivljenika iznese završnu riječ bez straha da će biti tužen. No, naglasili su da takve izjave ne smiju predstavljati zlonamjerne optužbe protiv sudionika postupka ili trećih osoba.
Razmatrajući prirodu i kontekst Miljevićevih izjava, sud je utvrdio da Pandža nije imao formalnu ulogu u suđenju za ratni zločin, već da je kao javna osoba i aktivist usmjeren na otkrivanje zločina tijekom rata, "morao pokazati veću razinu tolerancije prema prihvatljivoj kritici drugog pojedinca", izvijestio je Ured. Dodaju da sud smatra kako su se Miljevićeve izjave odnosile na argumente obrane i da su u dovoljnoj mjeri bile povezane s predmetom te da je "morao imati priliku slobodno govoriti o svojim dojmovima o tijeku suđenja". Sud je cijenio da Miljevićeve izjave u vezi Pandžine umiješanosti u njegov predmet nisu bile bez ikakve činjenične podloge pa uzimajući u obzir da su iznesene u završnoj riječi tijekom kaznenog postupka, iako su bile prekomjerne, ne mogu se okarakterizirati kao zlonamjerne. "Stoga je osudom podnositelja za klevetu zbog tih riječi povrijeđeno njegovo pravo na slobodu izražavanja jer domaći sudovi nisu uspostavili pravičnu ravnotežu između podnositeljeve slobode i prava I.P.-a na zaštitu ugleda", stoji u priopćenju.
Miljević je prigovorio i zbog navodne pristranosti suda na suđenju za klevetu jer je u tom žalbenom postupku sudjelovala sutkinja koja je prethodno sudila u postupku za ratni zločin. Sud je primijetio da podnositeljev odvjetnik nije prigovorio sastavu vijeća žalbenog suda iako je bio prisutan na sjednici niti je sutkinja ikada pozvana kao svjedok na suđenje radi klevete te da prethodno sudjelovanje suca u odvojenom kaznenom postupku nije samo po sebi dovoljno za donošenje zaključka o pristranosti. "Stoga je sud smatrao da nisu postojali objektivni razlozi za sumnju u nepristranost domaćeg suda pa je prigovor podnositelja odbacio kao očigledno neosnovan".
