Čelnici EU-a o klimi i Lisabonskom ugovoru

Prije početka summita u Bruxellesu će se održati niz stranačkih sastanaka, među njima i sastanak čelnika koji dolaze iz Europske pučke stranke (EPP), na kojem će sudjelovati i predsjednica hrvatske vlade i HDZ-a Jadranka Kosor. To će biti njezino prvo sudjelovanje na summitu EPP-a od preuzimanja dužnosti predsjednice vlade i stranke. Po pismu švedskog premijera Fredrika Reinfeldta, kojim poziva svoje kolege na summit, pripreme za stupanje na snagu Lisabonskog ugovora bit će na dnevnom redu tijekom radne večere u četvrtak navečer.

Europska unija čeka na potpis češkog predsjednika Vaclava Klausa, koji je ostao zadnja prepreka za stupanje na snagu Lisabonskog ugovora nakon što je njegova ratifikacija dovršena u 26 zemalja članica. Klaus ne može potpisati zakon o ratifikaciji Lisabonskog ugovora, koji je već izglasan u oba doma češkog parlamenta, prije nego što se češki ustavni sud očituje o zahtjevu skupine europskeptičnih senatora. Ti senatori zatražili su od ustavnog suda da preispita je li Lisabonski ugovor u skladu s češkim ustavom.

Ustavni sud je u utorak započeo raspravu, a nastavak je najavio za 3. studenoga kada će najvjerojatnije donijeti pravorijek. Međutim, pravorijek ustavnog suda nije jedino na što čeka predsjednik Klaus. On svoj potpis uvjetuje izuzimanjem Češke iz odredbi Povelje o temeljnim pravima, koja je sastavni dio Lisabonskog ugovora, tvrdeći da bi ta Povelja mogla omogućiti nasljednicima sudetskih Nijemaca, protjeranih iz bivše Čehoslovačke krajem Drugog svjetskog rata, da počnu podnositi zahtjeve za povrat oduzete imovine. Tako će se čelnici EU-a na ovom summitu, umjesto da se bave pitanjem tko će zauzeti položaje koje uvodi Lisabonski ugovor, morati baviti time kako zadovoljiti Klausov zahtjev.

No, na ovom summitu očekuje se samo rasprava o jamstvima, ne i odluka o tome, u prvom redu zbog toga što se čeka na pravorijek češkog ustavnog suda, ali i zbog toga da se Klausu ne bio prerano dao ni najmanji ustupak. Stoga će se najvjerojatnije čekati na pravorijek češkog ustavnog suda i onda od Klausa pokušati dobiti jamstvo da više neće postavljati dodatnih uvjeta i zatim sredinom studenoga sazvati izvanredni summit na kojem bi se i formalno usvojio odgovor na Klausov zahtjev. Najvjerojatnije će mu biti ponuđena politička deklaracija u kojoj će se obećati da Povelja o temeljnim pravima neće vrijediti za Češku.

Ta deklaracija ne mijenja ni na koji način Lisabonski ugovor i stoga nema potrebe za njegovim ponovnim ratificiranjem u zemljama članicama, a deklaracija o češkom izuzeću mogla bi se ratificirati kao protokol uz prvi pristupni ugovor, najvjerojatnije s Hrvatskom, kao što će to biti učinjeno s jamstvima za Irsku. Izuzeća iz Povelje već su tijekom pregovora o novom ugovoru izborile Velika Britanija i Poljska, ali iz sasvim drugih razloga. No, i Slovačka kao jedna od sljednica bivše Čehoslovačke traži isto izuzeće ako se ono odobri Češkoj, stoga nije isključeno da isto jamstvo dobije i Bratislava.

Zbog Češke, na službenom dnevnom redu ovoga summita nema rasprave o tome tko će zauzeti mjesto prvog predsjednika Europskog vijeća, koji se bira na mandat od dvije i pol godine, tko će biti visoki predstavnik za vanjsku politiku, tj. "ministar vanjskih poslova", koji će ujedno biti i potpredsjednik Europske komisije, kao ni o raspodjeli resora u Europskoj komisiji, čiji mandat istječe u subotu 31. listopada. To su trenutačno glavne političke teme u Bruxellesu i činjenica da to formalno nije na dnevnom redu ne znači da se o tome neće neformalno razgovarati, a formalna rasprava i imenovanja mogla bi se obaviti na izvanrednom summitu sredinom studenoga.

Summit će početi u četvrtak popodne raspravom o financiranju borbe protiv klimatskih promjena uoči međunarodne konferencije o klimi koja će se u prosincu održati u Kopenhagenu. U Kopenhagenu se ne očekuju veći problemi oko utvrđivanja ciljeva koje treba ispuniti u borbi protiv klimatskog zagrijavanja, ali je ključno pitanje tko će to sve platiti, odnosno kako će se raspodijeliti financijski teret. Prema procjenama Europske komisije, do 2020. godine razvijene zemlje trebale bi platiti između 22 i 50 milijardi eura, od čega bi na Europsku uniju otpalo između 2 i 15 milijardi. Temeljno pitanje na konferenciji u Kopenhagenu bit će kako raspodijeliti teret na globalnoj razini, a jednako tako EU će se morati dogovoriti o podjeli tereta unutar sebe. "Jasno je da će dogovor o financiranju bit od ključne važnosti za dogovor u Kopenhagenu", navodi Reinfeldt u svom pismu.

"Europska unija predvodi napore u borbi protiv klimatskih promjena. Nekoliko tjedana uoči početka konferencije u Kopenhagenu, potrebnije je nego ikada da EU nastavi igrati vodeću ulogu i da pridonese postizanju globalnog i ambicioznog dogovora", kaže se u Reinfeldtovu pismu europskim kolegama.