Njime se predviđa definiranje uloge asistenata u nastavi i mobilnih stručnih timova, a novi bi pravilnik konačno trebao zamijeniti 20 godina star pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju, koji uopće ne poznaje pojam asistenta u nastavi i suvremeni pristup sustavnoj potpori školama.
Iako je prošle godine donesen novi
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, pravo učenika s teškoćama na asistenta u nastavi nije sustavno regulirano jer još nije donesen provedbeni akt, to jest sporni pravilnik, rekao je Hini izvršni direktor Hrvatske udruge za stručnu pomoć djeci s teškoćama IDEM Darko Kobetić. Dosad je dodjeljivanje i financiranje asistenata ovisilo isključivo o spremnosti svake pojedine lokalne uprave i samouprave, a nije bilo standarda kojim se štite prava učenika s teškoćama.
To znači da ti učenici i njihove obitelji nisu mogli biti sigurni da će početkom svake sljedeće školske godine i dalje imati potporu asistenta u nastavi i mobilnih stručnih timova, što je ovisilo o tome koliko je novca bilo na raspolaganju. Pravilnik je trebao biti donesen do 1. kolovoza ove godine, no to se nije dogodilo, rekao je Kobetić, napominjući da ima tek neslužbene informacije da će biti donesen do kraja godine. Budući da nije donesen novi pravilnik, mnogi roditelji prisiljeni su sami plaćati 2800 kuna na mjesec za rad asistenta u nastavi kako bi im djeca mogla biti s vršnjacima i pohađati redovitu školu.
Po procjeni udruge IDEM, od pet do šest tisuća učenika treba potporu asistenta u nastavi, a trenutačno u Hrvatskoj ima oko 300 asistenata. U razvijenim zemljama Europe i svijeta asistent u nastavi te mobilni stručni timovi potpora su koja se podrazumijeva za svako dijete s teškoćama kojemu je ona potrebna. Udruga IDEM razvila je 2004. godine model edukacijskog uključivanja učenika s teškoćama u redoviti sustav odgoja i obrazovanja ponajprije zato što je dugogodišnja praksa segregiranog odgoja i obrazovanja za svu djecu s teškoćama pokazala više nedostataka nego prednosti, rekao je Kobetić.
Asistent u nastavi trebao bi imati najmanje srednju stručnu spremu i osobine ličnosti prikladne za rad s djecom s teškoćama. Najprikladniji su se pokazali studenti i apsolventi nastavničkih fakulteta, a u nekim kompleksnim slučajevima dobro je i da je asistent student edukacijsko-rehabilitacijskih studija. Osnovna zadaća asistenta jest neposredna potpora učenicima s teškoćama u uključivanju u razredni kolektiv, svladavanju socijalno-psiholoških prepreka i nastavnih sadržaja. Učitelju, pak, asistent pomaže u kreiranju nastavnih ciljeva, zajedno razrađuju individualizirane odgojno-obrazovne planove te surađuju u realizaciji planiranog.
Asistent u nastavi uključuje se u rad cijelog razreda i škole te surađuje s ostalim učiteljima unutar kolektiva kako bi se poboljšali uvjeti školovanja učenika s posebnim obrazovnim potrebama. Dosadašnje iskustvo pokazalo je da je optimalni rad asistenta u razredu četiri sata na dan. Izbor, selekciju, osnovnu edukaciju i edukaciju putem supervizija te organizaciju rada asistenata provode iste službe potpore koje organiziraju i službu mobilnih stručnih timova.
Edukacijsko uključivanje učenika s teškoćama zasigurno je jedan od najvažnijih globalnih edukacijskih izazova na početku 21. stoljeća, a proistječe iz opredijeljenosti da se izgradi "društvo za sve", rekao je Kobetić. No, dodao je, iako hrvatski odgojno-obrazovni sustav već trideset godina podupire inkluziju, u praksi još prevladava stajalište kako je učenicima s teškoćama najbolje u posebnim uvjetima ili razredima gdje se s njima bave edukacijsko-rehabilitacijski stručnjaci. (Hina) xkt yaz
