"U mnogim razvijenim zemljama imigracija i gospodarska recesija izazivaju izraženiju tjeskobu koja sve više služi kao izgovor za politiku diskriminacije i isključenja", rekao je Ban u sjedištu Vijeća Europe u sklopu proslava 60. godišnjice konvencije. Umjesto "raskola između Istoka i Zapada svjedočimo sve dubljem jazu između Sjevera i Juga", rekao je Ban te poručio: "Kad govorimo o ljudskim pravima ne smije tu biti nikakve selektivnosti.
Ljudska prava nisu jelovnik s kojeg ćemo birati što nam se sviđa". No, čak "i među demokratski razvijenim zemljama ima onih koje odlučuju ne ratificirati pojedine međunarodne konvencije ili pak na svoj način tumače konvencije koje su potpisale", upozorio je Ban. "Danas, ni dvadeset godina pošto su je prihvatile, nijedna od velikih europskih zemalja nije ni potpisala niti ratificirala konvenciju o pravima radnika migranata i njihovih obitelji", rekao je Ban. Sudbinu stranih radnika proteklih je dana aktualizirala izjava njemačke kancelarke Angele Merkel o tome da je njemački koncept multikulturalnog društva propao i da imigranti moraju učiniti više kako bi se integrirali, a izjava je potaknula brojne kritike.
Ban je u govoru izrazio zadovoljstvo što će Vijeće Europe na "visokoj razini" s predstavnicima Europske unije u srijedu raspravljati o "integraciji Roma u Europu". Francuska je krajem ljeta izvela niz deportacija Roma u njihove matične domovine (Rumunjsku i Bugarsku) zbog čega je primila brojne pritužbe za kršenje ljudskih prava. "Ljudska prava za sve, nije to neostvariv san. Ne bismo o tome trebali ni pričati kao o 'snu', zaključio je Ban. Europsku konvenciju ljudskih prava i temeljnih sloboda izradilo je Vijeće Europe nakon Drugog svjetskog rata 1949., godine, a potpisana je godinu dana poslije u Rimu, 4. studenoga 1950. Konvencija ističe "obvezu poštivanja ljudskih prava" za svih 47 država članica, uključujući Rusiju i Tursku, a bez Bjelorusije, što predstavlja konglomerat od 800 milijuna stanovnika.
Radi poštivanja tih velikih načela Vijeće Europe osnovalo je 1959. pravnu polugu, Europski sud za ljudska prava koji obrađuje tužbe građana zemalja članica. Taj sud žrtva je vlastita uspjeha i godišnje na njemu u obradu čeka 120.000 predmeta, od kojih više od 90 posto biva odbačeno. Europskom konvencijom o ljudskim pravima proglašeno je "pravo na život", "zabrana mučenja, ropstva i prisilnog rada", "pravo na slobodu i sigurnost", na "pravično suđenje". Ona ističe načelo da "nema kazne bez zakona", zatim "pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života", te "na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, izražavanja, okupljanja i udruživanja". Konvencija zabranjuje svaku "diskriminaciju po spolu, rasi, boji kože, jeziku, vjeroispovijesti, mišljenju, po nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, pripadnosti nacionalnoj manjini, po bogatstvu ili po rođenju... ".
