"Pozdravljamo definiranje pravila financiranja iz javnih izvora i privatnih donacija, a posebno ograničavanje maksimalnih iznosa u predizbornim kampanjama", rekao je Kristić te dodao kako se jedino tako može vratiti povjerenje građana.
S njime se složio i njegov kolega Zorislav Antun Petrović, koji je rekao da poplava skandala u Hrvatskoj definitivno pokazuje kako imamo dovoljno loših primjera da bismo shvatili da što bolje treba urediti područje financiranja političkih stranaka.
Gordan Maras iz SDP-a rekao je pak da je zakonom predviđenih 15 milijuna kuna za kampanju za parlamentarne izbore dovoljno te da je 500.000 za financiranje kampanje za zagrebačkoga gradonačelnika ili 1,5 milijuna za EU parlament premalo. "Ograničenja trebaju biti realna i ne smiju stimulirati netransparentnost", dodao je Maras.
Naglasio je i kako bi svatko tko ne poštuje pravila trebao ostati i bez novca i bez prava za daljnje obnašanje javne dužnosti. "Od 33 europske zemlje samo četiri nemaju zakon o financiranju političkih stranaka i izbornih kampanja, među kojima su Švedska i Švicarska, gdje stranke same podastiru ta izvješća", rekao je prof. Zdravko Petak sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.
U Hrvatskoj je pak zakon iz 1993. bio prilično 'mršav' jer je regulirao samo način raspodjele novca iz proračuna, rekao je Petak, dodajući da je poslije unaprijeđen. Ali novi zakon, istaknuo je, treba još dodatno pooštriti, posebno kada je riječ o privatnim ili korporativnim donacijama koje treba ograničiti, kao i rashode kampanje.
Budući da, kako je rekao, transparentnost stranačkog financiranja treba biti besprijekorna, za Hrvatsku je ključno određivanje agencije koja bi to nadzirala, bilo da se osnuje nova institucija ili da se o tome brine Ministarstvo financija, ocijenio je, dodajući da Državno izborno povjerenstvo ili Državna revizija za to nemaju dovoljno snage.
Voditelj odjela za demokratsko upravljanje OESS/ODIHR Marcin Piotr Walecki naveo je nekoliko primjera kontrole financiranja političkih stranaka, pri čemu je posebice naglasio važnost javne kontrole te kazni, poput onih u Poljskoj, gdje se strankama prekršiteljicama usteže javno financiranje.
"Demokratski sustav mora kontrolirati novac, inače će novac kontrolirati demokratski sustav", naglasio je i dodao kako transparentnosti mogu pridonijeti jedino udružene nevladine udruge i mediji, glasači, unutarnja stranačka kontrola te nezavisno tijelo (agencija).
Dragan Zelić iz Gonga posebice je naglasio kako mediji trebaju imati obvezu objaviti cjenike i dati informacije jesu li i kome dali kakav popust, a isto bi tebale učiniti i marketinške agencije koje u tome posreduju. U protivnom, zaključio je Zelić, bit će nemoguće nadzirati što se događa 'ispod stola'.
