Po sadašnjim zakonima obiteljsko se nasilje može procesuirati kao prekršaj po Prekršajnom zakonu i kao kazneno djelo po Kaznenom zakonu, a o tome kako će se procesuirati odlučuje policija kad dođe na mjesto događaja, rekla je Ivana Radačić iz Instituta "Ivo Pilar". Češće se, kako je rekla, događa da se progoni kao prekršaj, čime se umanjuje značaj tih djela, a najviša predviđena kazna je 90 dana zatvora.
Rekla je i kako ne funkcioniraju ni zaštitne mjere, jer su određene kao sankcije, pa se mogu izreći tek kad se netko proglasi krivim, što onemogućuje hitnu zaštitu žrtve. Obiteljsko nasilje treba goniti po kazenom zakonu, zaštitne mjere trebaju biti u nadležnosti građanskih sudova i žrtva ih može tražiti bez obzira na to je li pokrenut kazneni postupak, rekla je Radačić, dodavši kako bi i policiji trebalo dati veće ovlasti.
Kako bi žrtve nasilja u obitelji bile što zaštićenije, Branka Žigante-Živković s visokoga prekršajnog suda istaknula je kako bi prekršajno zakonodavstvo trebalo dati mogućnost žalbe i za žrtve, a ne samo ovlaštenog tužitelja u prekršajnom zakonodavstvu, a trebali bi se, po njezinu mišljenju, mijenjati i neki dijelovi žurnog postupka. Po podatcima ministarstva unutarnjih poslova (MUP) 2010. prijavljeno je 58 kaznenih djela ubojstava i 125 pokušaja ubojstava, rekla je voditeljica odsjeka za maloljetničku delinkvenciju u MUP-u Renata Odeljan.
Među članovima obitelji počinjeno je 18 ubojstava, ubijeno je 14 žena i 4 muškarca, rekla je Odeljan. Tijekom 2010. prijavljeno je 125 pokušaja ubojstava, od kojih 23 među članovima obitelji. Žrtve pokušaja ubojstva bile su u 14 slučajeva muškarci, a devet žene, rekla je Odeljan. Skup je organiziran u sklopu programa Savjetovalište za prevenciju, medijaciju i suzbijanje svih oblika nasilnog ponašanja u obitelji, uz novčanu potporu ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
