Svrha rezolucije, koju je Sabor donio na prijedlog Predsjednika Republike Franje Tuđmana, bila je da posluži kao putokaz za konačni dogovor o uređenju međusobnih odnosa Hrvatske s drugim republikama i državama, s prijedlogom da se taj sporazum dovrši do kraja lipnja 1991. Rezolucija je u tom smislu prethodila referendumu iz svibnja 1991., na kojemu je gotovo 94 posto izašlih hrvatskih građana iskazalo želju za suverenom i neovisnom Hrvatskom, a potom i saborskoj Deklaraciji o proglašenju suverene i samostalne Hrvatske u lipnju te Odluci o raskidu svih državno-pravnih sveza sa SFRJ iz listopada 1991.
Sabor je Rezolucijom utvrdio da su nove države koje nastaju razdruživanjem suverene na cjelokupnom prostoru u okviru postojećih republičkih granica, te predložio da se postupak razdruživanja izvede postupno i demokratski, u interesu svih ugovornih strana. Utvrđeno je i da je Hrvatska spremna na udruživanje samo s onim republikama koje si uzajamno priznaju temeljna prava na samostalnost, suverenost, jednakost i međunarodni subjektivitet, te koje se obvezuju na nemiješanje u poslove unutarnje nadležnosti, osim kada to dopuštaju pravila međunarodnog prava.
Hrvatska je tada izrazila i spremnost sklopiti savez samo s onim državama koje u svojim ustavima i zakonima svim svojim građanima, neovisno od nacionalne pripadnosti i drugih razlika, jamče jednaka prava i slobode, te s onima koje se obvezju na priznanje i poštivanje prava na jednaki postupak, sudjelovanje u političkom odlučivanju, jezik i pismo, te kulturna prava pripadnika drugih naroda i manjina.
Na sklapanje međudržavnog saveza Hrvatska je rezolucijom iskazala spremnost samo s državama koje će na svom području poštivati pluralizam vlasništva, slobodu kretanja radne snage, roba i kapitala, a u skladu s konvencijama i pravilima Europske zajednice, kao i s državama koje su suglasne da se pitanje savezne imovine rješava posebnim međusobnim sporazumom.
Savez je, prema rezoluciji, moguć samo s državama koje priznaju neophodnost sustava kolektivne sigurnosti, uključujući i međusobnu suradnju u području obrane i sigurnosti, "u skladu s općim nastojanjima da se očuva i učvrsti mir i sigurnost u ovom dijelu Europe", a izražena je i spremnost sklapanja saveza i s europskim državama izvan SFRJ, uključujući i pravo sklapanja dvostranih ili multilateralnih sporazuma.
Rezolucijom je utvrđeno i da je Hrvatska, za nastavak pregovora između suverenih republika, suglasna utvrditi minimum saveznih funkcija u prijelaznom razdoblju do postizanja dogovora o razdruživanju. Rezolucija, koju su potpisali predsjednik Sabora Žarko Domljan te predsjednici tadašnjih triju saborskih vijeća Ivan Matija, Slavko Degoricija i Ivan Vekić, upućena je tada svim najvišim predstavničkim tijelima bivše države, njezinih republika i pokrajina.
