Đorđević je osmi srpski dužnosnik kojemu se sudilo za zločine na Kosovu i šesti koji je osuđen. U veljači 2009. Haaški je sud na 22 godine zatvora osudio bivšeg potpredsjednika Vlade SRJ Nikolu Šainovića, generala Vojske Jugoslavije Nebojšu Pavkovića i policijskog generala Sretena Lukića, za koje je ocijenio i da su sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu, a za pomaganje u zločinima nad kosovskim Albancima tada su na po 15 godina zatvora osuđeni bivši načelnik Generalštaba VJ Dragoljub Ojdanić i zapovjednik korpusa VJ u Prištini Vladimir Lazarević.
Tadašnjeg predsjednika Srbije Milana Milutinovića Haaški je sud oslobodio krivnje za zločine nad kosovskim Albancima. Za zločine na Kosovu bio je optužen i tadašnji predsjednik SRJ Slobodan Milošević koji je umro u pritvoru Haaškoga suda 2006. u toku samog suđenja. Za zločine na Kosovu bio je optužen i bivši ministar unutarnjih poslova Srbije Vlajko Stojiljković koji se ubio u Beogradu 2001. pa do Haaga nikad nije ni došao.
Sud je u presudi Đorđeviću kao članove udružnog zločinačkog pothvata, cilj kojeg je bio progon 800.000 Albanaca s Kosova, naveo uz Đorđevića i Šainovića, Stojiljkovića, Lukića te načelnika resora državne sigurnosti Radomira Markovića protiv kojeg ICTY nije podigao optužnicu, a na čelu pothvata bio je Slobodan Milošević. Đorđević je u prvoj polovici 1999. kada su zločini počinjeni obnašao dužnost načelnika Sektora javne sigurnosti MUP-a Srbije i pomoćnika ministra unutarnjih poslova.
Đorđević je proglašen krivim za više masovnih ubojstava, odnosno za ubojstva "najmanje 724 kosovska Albanca" te za prikrivanje zločina, odnosno za premještanje stotina tijela ubijenih albanskih civila u masovne grobnice na nekoliko mjesta u Srbiji - kod Batajnice, Petrova Sela i kod jezera Perućac. Sud je utvrdio da je prikrivanje zločina naredio Slobodan Milošević.
