Podsjetio je da je njegov radni posjet SAD-u započeo dolaskom u Chicago da se susretne s hrvatskom dijasporom koja je u tom gradu velika, dobro uklopljena i situirana, te s "opinion makerima" u akademskim i javnim krugovima toga velikog i gospodarski moćnoga grada. Dolazeći iz siromašne Europe, i odlazeći iz često represivnih državnih sustava, Josipović podsjeća da se Hrvati rano u organiziranom obliku uključili u život SAD-a, te postali dobri Amerikanci.
Dobro organizirani, danas su iseljeni Hrvati ponos svoje domovine i važan most razumijevanja između suvremene Hrvatske i Amerike, ističe. "Kad sam odlazio u Chicago, neki su me upozoravali da je tamošnja hrvatska zajednica, posebno ljudi oko Hrvatskog etničkog instituta, radikalno desna, da se tamo još uvijek gaje uspomene na NDH i djelovanje radikalne emigrantske desnice. Ali, povijest naše emigracije neće prestati imati radikalnu nacionalističku desnicu samo zato što ćemo mi zatvarati oči pred činjenicom da je ona postojala", kaže Josipović.
"Danas, dvadeset godina nakon stjecanja samostalnosti i petnaest godina nakon oslobađajućih akcija Bljesak i Oluja, svaki je politički radikalizam koji se poziva na naciju ne samo neprihvatljiv, nego i besmislen. I zato on među američkim Hrvatima ne igra nikakvu aktivnu ulogu", ocjenjuje Josipović. "Odgajani u ustrajnoj, gotovo romantičnoj ljubavi prema domovini, zemlji svojih korijena, američki su Hrvati (...) vrlo emotivno i teško primili presudu Haaškoga suda generalima Gotovini i Markaču. Baš kao i domovinu, najviše ih zbunjuje zasnivanje presude na pretpostavci postojanja udruženog zločinačkog pothvata", piše Josipović.
Napominje kako se na predavanju koje je održao na prestižnom Chicago Clubu u suradnji s Katoličkim sveučilištem De Paul, osvrnuo i na tu kontroverznu presudu. Dodaje kako je o tome razgovarao i s profesorom Sheriffom Bassounijem, jednim od najuglednijih svjetskih teoretičara i praktičara međunarodnoga kaznenog prava koji za odgovornost prema konceptu tzv. zločinačkog pothvata kaže da nema presedana u nacionalnim zakonodavstvima, a ni u međunarodnom pravu koje je prethodilo presudama Haaga.
Primjetivši kako je javnost u Hrvatskoj nezadovoljna političkim implikacijama presude, Josipović ističe kako je jasno da je Domovinski rat bio obrambeni, Oluja njegov sastavni dio te da je Hrvatska imala pravo vratiti svoj teritorij. "Za zločine, koji su se pritom nesumnjivo dogodili s hrvatske strane, kad ih već nismo spriječili, odavno smo morali naći i kazniti krivce. Sada to čini Haag i bilo bi dobro da to čini prema kriterijima koji ne bi izazivali kontroverze, a time nehotice relativizirali moralnu i svaku drugu osudu zločina", dodaje.
Ističe kako je Hrvatska pravna država, članica međunarodne zajednice, koja poštuje međunarodni pravni poredak, dakle, i presude međunarodnih sudišta. "To je i naša pravna obveza. Hrvatska će poštovati odluke Haaga i kad nam se ne dopadaju. Ali, pritom, nema obveze da se svakoj odluci bezrezervno i divimo", napisao je predsjednik. Osvrćući se na boravak u Washingtonu, Josipović piše kako je bio impresioniran i odnosom prema vlastitoj povijesti, posebno prema onima koji su za dobro društva i zajednice položili živote.
"Svečana, formalna i ozbiljna ceremonija polaganja vijenca na Spomen-groblju Arlingtonu intenzivno me podsjeća na nepostojanje slične ceremonije i sličnoga mjesta u Zagrebu. Volio bih kad bismo se i mi u Hrvatskoj prema onima koji su žrtvovali svoje živote za dobrobit zajednice odnosili s takvim poštovanjem", piše predsjednik.
Ocjenjuje kako je žalosno, i za to ne može biti opravdanja, da u glavnom gradu zemlje koja je svoju opstojnost tek prije petnaest-dvadeset godina potvrdila obrambenim ratom, ne postoji dostojno spomen-obilježje palima za slobodu, pred kojim bismo mi i strani državnici polagali vijenac odajući tako poštovanje nama, našoj uspomeni, našoj legitimnoj i legalnoj borbi za opstanak. Predsjednik naglašava kako je s posebnim ponosom primao snažnu podršku koju Hrvatska dobiva za nastavak politike pomirenja i partnerstvo i suradnju u regiji, kao i potpunu prijateljsku otvorenost da svoje djelovanje usko i strukturirano koordinira sa SAD-om, susjedima i Europskom unijom.
"Razumljivo je i da dijelimo zabrinutost zbog razvoja zbivanja u susjednoj BiH gdje je - složili smo se - kriza povjerenja među vodećim političkim čimbenicima dostigla alarmantnu razinu. SAD ističe zabrinutost činjenicom da je osam, devet mjeseci nakon izbora, BiH još uvijek bez vlade, nema dijaloga među ključnim političkim protagonistima u Federaciji, a vlasti srpskoga entiteta svojim potezima i retorikom dovode u pitanje ustavni poredak zemlje", piše Josipović.
Kaže kako je u svim razgovorima isticao osjetljivost i moguće nerazumijevanje u BiH prema legitimnosti našeg interesa za stabilnost susjeda i ravnopravnost Hrvata u BiH, što nije, kaže, pitanje hrvatskog plemenskog poistovjećivanja, još manje ambicije da se miješamo u unutarnje poslove nama najvažnijeg susjeda. Predjsednik je poželio da sve strane u BiH razumiju da to može biti sretna zemlja samo ako su svi njezini narodi i građani jednako zadovoljni s prilikom koju imaju za ostvarenje svojih interesa.
Podsjetio je da je konstitutivnost naroda duboko utemeljena u ustavotvornoj tradiciji europskoga kontinenta, te da je potrebno pronaći ravnotežu između principa konstitutivnosti naroda i konstitutivnosti građana. "Izazovi regionalnoj stabilnosti još su uvijek brojni. Dijalog se mora nastaviti. Ali nitko, ni velike sile poput SAD-a, još manje netko od susjeda ne može naći rješenje problema u BiH. To mogu samo građani i narodi u BiH, njihovi legitimni politički predstavnici", ocijenio je predsjednik.
