Zemalja u kojima se konvencija aktivno provodi i dalje je sedam - Danska, Italija, Njemačka, Norveška, SAD, Švicarska i Velika Britanija - a onih u kojima se umjereno provodi devet - Argentina, Belgija, Finska, Francuska, Japan, Južna Koreja, Nizozemska, Španjolska i Švedska.
Sva 21 zemlja koja je u prošlogodišnjem izvješću bila u kategoriji u kojoj se konvencija provodi slabo ili se uopće ne provodi tamo je i ostala, a riječ je o Australiji, Austriji, Brazilu, Bugarskoj, Kanadi, Češkoj, Čileu, Estoniji, Grčkoj, Irskoj, Izraelu, Južnoj Africi, Luksemburgu, Mađarskoj, Meksiku, Novom Zelandu, Poljskoj, Portugalu, Slovačkoj, Sloveniji i Turskoj. TI ističe kako osobito zabrinjava činjenica da je u toj kategoriji toliko zemalja čak deset godina nakon donošenja konvencije.
Budući da više od pola zemalja potpisnica slabo provodi ili ne provodi konvenciju, u izvješću se ocjenjuje kako ona još nije postigla razinu u kojoj bi se zabrana stranog podmićivanja ustrajno provodila te da je to ozbiljna opasnost. Kao još jedan razlog za zabrinutost navodi se svjetsko gospodarstvo koje je u teškoćama i u kojem se tvrtke na sve načine bore da dobiju poslove, a posebice se ističe kako poslovni krugovi sve jače kritiziraju provedbu politike protiv podmićivanja, koju smatraju zaprekom konkurentnosti.
TI ocjenjuje kako je sadašnji položaj konvencije nestabilan i izražava zabrinutost da će se rezultati ostvareni proteklih godina poništiti ako njezina provedba ne dobije nov poticaj. Kao najveći uzrok slabe provedbe u izvješću se navodi nedostatak političke volje čelnika zemalja potpisnica.
U zemljama u kojima političko vodstvo iskazuje odlučnost za provedbu konvencije, strog program nadzora koji je osmislio OECD pridionio je poboljšanju zakonskog okvira i provedbi programa, jednako kao što nedostatak političke volje onemogućuje ikakav učinak i u slučajevima učetalih kontrola OECD-a.
U preporukama TI navodi kako je na svaki način nužno povećati političku volju na najvišim razinama vlasti za borbu protiv podmićivanja, pri čemu ističe da treba uključiti Ministarsko vijeće i glavnog tajnika OECD-a, političke i gospodarske čelnike zemalja koje žele provoditi konvenciju.
Također napominje da bi već na ministarskom sastanku OECD-a u srijedu i četvrtak trebalo pokrenuti program jačanja provedbe konvencije u zemljama u kojoj je ona slaba te navodi mjere koje bi trebalo poduzeti. Tako stručnjaci TI ocjenjuju da bi vlade u kojima je provedba konvencije slaba morale pripremiti planove za jačanje provedbe s točno određenim rokovima, o kojima bi trebali raspraviti na sastanku s glavnim tajnikom OECD-a i radnom skupinom protiv podmićivanja.
Na ministarskom sastanku OECD-a iduće godine trebalo bi napraviti cjelovitu reviziju provedbe borbe protiv stranog podmićivanja, a radna skupina protiv podmićivanja trebala bi objaviti popis vlada zemalja u kojima provedba konvencije nije primjerena, što bi svima pokazalo da se moraju više truditi.
