"Oni zagovaraju hitno povećanje štednje u drugom stupu, i dalje samo na račun radničkih plaća, pa se SUH na takvo reagiranje bankarske oligarhije može samo nasmijati, s ogorčenjem", stoji u priopćenju. Sindikat navodi kako je u većini starih članica Europske unije, gdje postoji drugi stup, to dobrovoljan ili obvezatan oblik mirovinske štednje, u pravilu reguliran kroz kolektivne ugovore ili slične sporazume na razini grana i/ili poduzeća, a obveznici uplate su poslodavci i radnici.
Također se ističe da je većina novih članica EU-a bila praktički prinuđena prihvatiti model Svjetske banke, uz neke razlike – u Sloveniji u drugom stupu, dobrovoljno dogovaranom kolektivnim ugovorima, obveznici su uplata poslodavci i radnici, a u Češkoj su obveznici također i jedni i drugi, ali je drugi stup bio obvezatan. SUH također u priopćenju navodi da su gotovo sve nove članice u recesijskim godinama poduzele oštre rezove u vezi drugog stupa mirovinske štednje, pa je u većini baltičkih zemalja drugi stup praktički suspendiran.
U Litvi je dobrovoljan i pokriva oko 50-60 posto zaposlenih; u Latviji je izdvajanje za drugi stup 2010. godine smanjeno na samo 2 posto, a Estonija je iste godine cijeli drugi stup vratila u prvi stup štednje. Češka upravo donosi zakon kojim će drugi stup postati dobrovoljan, te se očekuje da će obuhvat pasti na oko 30 posto zaposlenih. Poljska je lani smanjila izdvajanje u drugi stup sa 7,3 posto na 2,3 posto i vode se rasprave o prijelazu na dobrovoljni model.
Slovačka je uvela dobrovoljan drugi stup i mogućnost prijenosa ušteđevine i zarade u prvi stup. Mađarska je ukinula drugi stup i sve prenijela u prvi. Malta je proglasila da još nije spremna za uvođenje drugog stupa, a Rumunjska izdvaja samo 2 posto (iako zakon propisuje više).
Osim zemalja koje tek sanjaju moguće eurointegracije, poput Makedonije, Albanije i Kosova, gdje model Svjetske banke nesmetano opstaje, ili, kao u Bugarskoj, proizvodi velike gubitke, sve su druge zemlje na neki način zaustavile drugi stup, uvele strogi nadzor, pojeftinjenje upravljanja te prijelaz na dobrovoljni model.
"Zašto Hrvatska i dalje ima preskupi model mirovinske štednje, kojim bahato upravljaju bankari, a k tome ne planira ozbiljne reforme? Radnici su obvezatni plaćati doprinose, koji se namjeravaju i povećati, a usteže im se pravo utjecaja i suodlučivanja. Mirovinski se sustav dovodi do granica održivosti, investicije iz fondova mirovinske štednje bankari ne usmjeravaju u investicije koje otvaraju radna mjesta, a HANFA nudi samo neko polovično rješenje", zaključuju u SUH.
