Zakon o prostornom uređenju i gradnji do sada je mijenjan i dopunjavan dva puta. Prvi puta 2009. godine radi usklađenja sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, a drugom Novelom iz 2011. godine, usklađen je s novim Zakonom o općem upravnom postupku, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010., a donesen je radi ispunjavanja mjerila za zatvaranje poglavlja 23. „Pravosuđe i temeljna prava“ u postupku pristupanja Europskoj uniji.
Kako se navodi u Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju i gradnji, tijekom primjene Zakona i praćenja njegovih učinaka kroz brojne postupke izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja te obilnu prvostupanjsku i drugostupanjsku upravnopravnu praksu izdavanja akata za provođenje tih dokumenata, izdavanja akata za građenje i uporabu građevina, postupke upravnog i inspekcijskog nadzora, upravnosudsku praksu s tim u svezi, te kroz veliki broj predstavki i upita fizičkih i pravnih osoba, tijela državne vlasti, lokalne i područne samouprave, uočene su određene nedorečenosti u njegovom izričaju, određene pravne praznine i odredbe koje negativno utječu na njegovu provedbu i na mogućnost provedbe pojedinih instituta drugih zakona.
To se, primjerice, odnosi na Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije i dr.
Također, utvrđena je potreba naknadnog, odnosno daljnjeg usklađivanja predmetnog Zakona s Direktivom 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu na način da se obavljanje poslova ispitivanja određenih dijelova građevina, prethodnih istraživanja bitnih za projektiranje i nostrifikacije projekata ne ograničava organizacijskim oblicima u kojima se ti poslovi mogu obavljati i potreba usklađivanja s nedavno donesenim Zakonom o zaštiti od požara.
Kako se nadalje navodi, od uočenih problema treba posebno izdvojiti institute za postupanje s građevinama izgrađenim bez, odnosno protivno aktu nadležnog tijela na temelju kojega se može pristupiti građenju (rješenje o izvedenom stanju i potvrda izvedenog stanja) koji u praksi ne uspijevaju u dovoljnoj mjeri riješiti stanje u prostoru zbog čega su ustanovljeni. Rješavanje navedenog, s obzirom na razmjere, značaj i složenost, nije moguće spomenutim institutima u okviru Zakona o prostornom uređenju i gradnji već je nužno donošenje posebnog zakona zbog čega je u saborsku proceduru upućen i Prijedlog Zakona o postupanju s nezakonitim zgradama.
Ocjenjeno je da se intervencijama u tekstu Zakona može otkloniti više uočenih nejasnoća i ispuniti navedene obveze, a da se time ne promjeni koncepcija Zakona niti dovede u pitanje kvaliteta upravljanja i zaštite prostora, odnosno ostvarivanje cilja Zakona.
Predloženim Zakonom uređuju se, stoga, sljedeća pitanja:
– dorađuje se pojmovnik redefinicijom postojećih pojmova i definiranjem novih,
– pojašnjava se veza predmetnog Zakona sa Zakonom o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji i Zakonom o obavljanju geodetske djelatnosti u pogledu obveza naručitelja izrade nacrta dokumenta prostornog uređenja, projekata i drugih dokumenata iz predmetnog Zakona,
– uspostavlja se registar osoba koje su položile stručni ispit i podataka o ispunjavanju obveza tih osoba u pogledu upotpunjavanja i usavršavanja znanja,
– uvodi se neovisan sustav kontrole energetskih certifikata i izvješća o pregledu sustava grijanja i klimatizacije,
– omogućava se obavljanje poslova ispitivanja određenih dijelova građevina, poslova prethodnih istraživanja bitnih za projektiranje i poslova nostrifikacije projekata bez ograničavanja oblika u kojima se ti poslovi mogu obavljati,
– mijenja se djelokrug rada županijskih zavoda za prostorno uređenje,
– definira se okvir odgovornosti odgovornog voditelja izrade dokumenta prostornog uređenja i jača se odgovornost nositelja izrade, predlagatelja i donositelja prostornog plana za prostorno-planska rješenja te postupak izrade prostornog plana,
– propisuje se nemogućnost sudjelovanja u izradi dokumenta prostornog uređenja osobe u svojstvu stručnjaka odgovarajuće struke koja je u mogućem sukobu interesa,
– modificiraju se uvjeti za planiranje i korištenje prostora u zaštićenom obalnom području mora i drugim područjima,
– uređuje se provođenje javnog natječaja za odabir idejnog projekta i stručnog rješenja provedbenog dokumenta prostornog uređenja,
– smanjuje se broj provedbenih planova koji se obvezno donose te se olakšava određivanje njihova obuhvata,
– skraćuju se rokovi i uklanjaju suvišne procedure u postupku izrade i donošenja prostornih planova te njihovih izmjena i dopuna,
– prenosi se nadležnost za davanje suglasnosti za donošenje provedbenih planova u zaštićenom obalnom području mora s Ministarstva na župane,
– uređuje se pitanje provođenja dokumenta prostornog uređenja užega područja u slučaju njegove neusklađenosti s dokumentom prostornog uređenja širega područja,
– uređuje se pitanje donošenja odluka o koncesiji i sklapanja ugovora o koncesiji prema posebnom propisu koja obuhvaća provođenje zahvata u prostoru u odnosu na lokacijsku dozvolu,
– podrobnije i primjerenije se uređuje izdavanje lokacijske dozvole, drugih akata za provođenje dokumenata prostornog uređenja, akata za građenje i uporabu građevina te njihovih izmjena i/ili dopuna,
– omogućava se utvrđivanje posebnih uvjeta prije pokretanja postupka izdavanja lokacijske dozvole i izdavanje potvrde da je glavni projekt izrađen u skladu s posebnim propisom prije pokretanja postupka izdavanja građevinske dozvole,
– brišu se odredbe koje uređuju donošenje rješenja o izvedenom stanju i izdavanje potvrde izvedenog stanja,
– uvodi se rješenje o promjeni namjene građevine u slučaju u kojem za tu promjenu nije potrebno izvoditi građevinske radove,
– stvaraju se pretpostavke za propisivanje većeg broja građevina i radova koji se mogu graditi, odnosno izvoditi bez lokacijske dozvole i/ili akta za građenje uz povećanje sigurnosti i zakonitosti tih građevina,
– proširuje se broj slučajeva u kojima se može utvrđivati građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovnu uporabu građevine i akti u skladu s kojima se može parcelirati građevinsko zemljište,
– omogućava se izravno financiranje planiranja i uređenja građevinskog zemljišta njegovom vlasniku,
– uvodi se stavljanje zabilježbe u zemljišnim knjigama akta na temelju kojega se građevina smije rabiti,
– podrobnije i primjerenije se uređuje postupak građevinske inspekcije.