Uvjeti za rad radničkog vijeća propisani su Zakonom o radu i to člankom 155. Na početku treba istaknuti da se odnos radničkog vijeća i poslodavca temelji na povjerenju i međusobnoj suradnji.
Prema tom članku radničko vijeće zasjeda i na drugi način obavlja svoje poslove u radno vrijeme. Za rad u radničkom vijeću svaki član ima pravo na naknadu plaće za šest radnih sati tjedno s time da članovi radničkog vijeća mogu jedan drugome ustupati radne sate.
Nadalje, ako broj raspoloživih radnih sati to dopušta, poslovi predsjednika ili člana radničkog vijeća mogu se obavljati u punom radnom vremenu. Poslodavac radničkom vijeću mora osigurati potreban prostor, osoblje, sredstva i druge uvjete za rad, a članovima radničkog vijeća omogućiti osposobljavanje za rad u radničkom vijeću.
Poslodavac također snosi i druge troškove koji sukladno Zakonu o radu, drugom propisu ili kolektivnom ugovoru nastanu djelatnošću radničkog vijeća.
Predsjednik ili član radničkog vijeća koji je poslove za radničko vijeće obavljao u punom radnom vremenu, nakon prestanka obavljanja tih poslova ima pravo povratka na poslove na kojima je prethodno radio, a ako je prestala potreba za obavljanjem tih poslova, poslodavac mu je dužan ponuditi obavljanje drugih odgovarajućih poslova.
Uvjeti za rad radničkog vijeća pobliže se uređuju sporazumom između poslodavca i radničkog vijeća.
Također, treba navesti i članak 160. Zakona o radu prema kojem se sporazumom radničkog vijeća s poslodavcem može povećati broj članova radničkog vijeća preko broja određenog Zakonom o radu, a može se povećati i opseg oslobođenja članova radničkog vijeća od obveze rada, uz naknadu plaće.
Dakle, iz odredbe članka 155. i 160. Zakona o radu proizlazi da je minimalni broj sati oslobođenja od rada za članove radničkog vijeća šest sati tjedno, ali se taj broj sporazumom radničkog vijeća s poslodavcem može povećati.
Pritom treba napomenuti da su sati predviđeni Zakonom o radu za rad člana radničkog vijeća pravo, a ne obveza, što znači da se plaćaju ako se koriste, a plaćaju se kao naknada plaće u visini kao da je član radničkog vijeća u to doba radio. To nadalje znači da su sati utrošeni na rad radničkog vijeća (6 sati tjedno) dio redovnog fonda sati rada. Dakle, plaćaju se kao naknada plaće, i to samo ako se koriste. Ako se ne koriste, član radničkog vijeća dužan je u te sate obavljati poslove za koje je sklopio ugovor o radu.
Nema mjesta promišljanju da bi se sati, utrošeni na obavljanje poslova radničkog vijeća, trebali plaćati kao poseban dodatak na ukupnu plaću za puno radno vrijeme (dakle, 40 sati rada + 6 sati utrošenih na rad u radničkom vijeću, što bi iznosilo 46 sati mjesečno). Uostalom, i članak 155. Zakona o radu izričito propisuje da radničko vijeće zasjeda i na drugi način obavlja svoje poslove u radno vrijeme.
