Prema članku 77. Zakona o javnom bilježništvu javnog bilježnika imenuje rješenjem ministar nadležan za poslove pravosuđa na temelju provedenog natječaja. Rješenje Ministra je konačno. Protiv takvog rješenja Ministra može se pokenuti upravni spor.
Natječaj za imenovanje javnih bilježnika provodi Hrvatska javnobilježnička komora (dalje: Komora), na temelju naloga Ministarstva. Po okončanju natječaja Komora je dužna dostaviti Ministarstvu primljene prijave sa svojim mišljenjem najkasnije u roku od trideset dana.
O prijavljenim kandidatima Ministarstvo pribavlja mišljenja od službi odnosno tijela u kojima su radili. Za javne bilježnike, javnobilježničke prisjednike, savjetnike i vježbenike, mišljenje o njihovu radu daje Komora, za odvjetnike Hrvatska odvjetnička komora, a za suce predsjednik višeg suda na području kojega su obavljali svoju sudačku službu.
Prigodom izbora između više kandidata, osobito će se uzeti u obzir njihov uspjeh na pravosudnom i javnobilježničkom ispitu, vrsta pravnih poslova na kojima su prije toga radili i rezultati što su ih u radu postigli.
Tako kaže Zakon.
Mnogi se još dobro sjećaju prave uzbune koja je nastala koncem 2007., odnosno početkom 2008. godine, kada su obznanjeni rezultati natječaja za izbor velikog broja novih javnih bilježnika.
Naime, odlučujući o imenovanjima za to unosno zanimanje, ministrica pravosuđa prihvatila je tada nešto manje od pola kandidata za javne bilježnike, predloženih od javnobilježničke komore. Dvadesetak kandidata koji nisu prošli na tom natječaju organizirali su se i pokrenuli upravne sporove.
U jednom od tih upravnih sporova Upravni sud Republike Hrvatske, donio je odluku br. Us-10739/2005 od 4. lipnja 2009., u čijem je obrazloženju, među ostalim, navedeno:
„Naime, nije prijeporno u ovoj stvari da N. K., kao i ostala tri kandidata, među kojima i tužiteljica, koji su se javili na natječaj, ispunjava uvjete za imenovanje za javnog bilježnika, jer to tužiteljica u tužbi i sama priznaje. Za imenovanu, kao i za ostale kandidate, kao što je iz spisa predmeta vidljivo, pribavljena su potrebna mišljenja u smislu odredbe članka 14. stavka 8. Zakona o javnom bilježništvu (Nar. nov., br. 78/93, 29/94, 162/98 i 16/07).
Rješenje o imenovanju javnog bilježnika ministar pravosuđa donosi po slobodnoj ocjeni, što znači da za javnog bilježnika može imenovati bilo koju osobu koja ispunjava uvjete za javnog bilježnika, propisane Zakonom o javnom bilježništvu, time što je u obrazloženju rješenja dužan iznijeti razloge zbog kojih se odlučio upravo za osobu koju je imenovao za javnog bilježnika, a čemu je prilikom donošenja osporenog rješenja udovoljeno jer je u obrazloženju osporenog rješenja ministrica pravosuđa detaljno iznijela razloge zbog kojih se odlučila da N. K. imenuje za javnog bilježnika za područje Općinskog suda u S. B.
S obzirom da je u konkretnom slučaju osporeno rješenje doneseno u granicama ovlasti i u skladu s ciljem u kojem je ovlast dana, a imajući na umu odredbu članka 10. Zakona o upravnim sporovima (Nar. nov., br. 53/91, 9/92 i 77/92) kojom je propisano da nema nepravilne primjene propisa kad je nadležno tijelo rješavalo po slobodnoj ocjeni na temelju i granicama ovlasti koje je dano pravnim propisima, u skladu sa svrhom u kojoj je ovlast dana, ovaj Sud osporeno rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.“
Dakle, mišljenje Hrvatske javnobilježničke komore ministar pravosuđa prilikom imenovanja javnog bilježnika ne mora uvažiti, ali je u obrazloženju rješenja kojim drugu osobu imenuje za javnog bilježnika dužan iznijeti razloge zbog kojih se opredijelio upravo za tu osobu.