Ustavnim promjenama iz 2010. značajno je promijenjen status pučkog pravobranitelja koji je definiran kao samostalna i neovisna institucija (članak 93. Ustava), te je sukladno osnaženju njegovog položaja bilo potrebno donijeti novi Zakon o pučkom pravobranitelju.
Zakonom je propisano da pučki pravobranitelj: prati stanje i ukazuje na potrebu zaštite temeljnih ljudskih prava, obavlja istraživačko-analitičku djelatnost, razvija i održava bazu podataka i dokumentacije, pravovremeno i redovito informira javnost i zainteresirane dionike, educira javnost, aktivno potiče i održava suradnju s organizacijama civilnog društva, međunarodnim organizacijama i znanstveno-istraživačkim institucijama. Osobit naglasak stavljen je na ulogu pučkog pravobranitelja u informiranju javnosti putem različitih vrsta medija, organiziranjem javnih rasprava te objavljivanjem izvještaja (članak 14.).
Osim navedenih, Zakon upućuje i na specijalne ovlasti pučkog pravobranitelja na temelju članka 12. Zakona o suzbijanju diskriminacije, kao i na obveze koje je Republika Hrvatska preuzela potpisivanjem Fakultativnog protokola uz Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja.
U svom postupanju pučki pravobranitelj može provesti skraćeni postupak ili ispitni postupak. Skraćeni postupak provodi se kada se iz činjenica navedenih u pritužbi i dostavljene dokumentacije nedvojbeno može utvrditi da su podnositelju ugrožena ili povrijeđena ustavna ili zakonska prava (članak 18.). U ispitnom postupku pučki pravobranitelj traži od nadležnih tijela potrebna očitovanja, informacije i dokumentacije. Po završetku ispitnog postupka pravobranitelj izrađuje izvješće o slučaju u kojem se, kada je to moguće, predlaže poduzimanje određenih mjera za otklanjanje nepravilnosti. Nadležno tijelo kojem su upućene preporuke dužno je obavijestiti pučkog pravobranitelja o poduzetim mjerama (članak 22.).
Pučki pravobranitelj ovlašten je podnijeti prijedlog za poništenje i ukidanje rješenja javnopravnog tijela, zahtjev za obnovu upravnog postupka, kao i izvršiti pregled svih mjesta na kojima se nalaze osobe čija se prava štite (članak 23.- 25.).
Pučkog pravobranitelja, kao i njegove zamjenike, bira Hrvatski sabor na vrijeme od 8 godina, uz mogućnost reizbora, a člankom 34. odnosno 36. određeni su uvjeti koje kandidati moraju ispunjavati.
Člankom 26. određena su područja djelovanja zamjenika pučkog pravobranitelja na sljedeći način: zamjenik pučkog pravobranitelja za ljudska prava i slobode, zamjenik pučkog pravobranitelja za prava djece, zamjenik pučkog pravobranitelja za ravnopravnost spolova, zamjenik pučkog pravobranitelja za osobe s invaliditetom te zamjenik pučkog pravobranitelja za starije osobe, čime je omogućeno spajanje stručnih i administrativnih kapaciteta postojećih, specijaliziranih pravobranitelja. U skladu s ovim pripajanjem, novi Zakon o pučkom pravobranitelju propisuje da njegovim stupanjem na snagu (1. srpnja 2012.) prestaju važiti: Zakon o pučkom pravobranitelju, Zakon o pravobranitelju za djecu, odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova koje se odnose na pravobranitelja za ravnopravnost spolova i Zakon o pravobranitelju za osobe s invaliditetom.
Obavljanje poslova iz nadležnosti pučkog pravobranitelja koordinira Ured pučkog pravobranitelja u suradnji s posebnim ustrojstvenim jedinicama za pojedina područja rada.
Zakonom je predviđeno osnivanje Savjeta za ljudska prava pučkog pravobranitelja kao savjetodavnog tijela koje razmatra i predlaže strateške smjernice u području promicanja ljudskih prava, osigurava kontinuiranu suradnju u području ljudskih prava između pučkog pravobranitelja, civilnog društva, akademske zajednice i medija te razmatra druga pitanja od značaja za rad pučkog pravobranitelja u području promicanja ljudskih prava i sloboda.
Radi jačanja promicateljske uloge pučkog pravobranitelja, predviđeno je spajanje ustanove Centra za ljudska prava s Uredom pučkog pravobranitelja. Centar za ljudska prava osnovan je 2005. godine Uredbom, a zakonodavac smatra da će se ovim pripajanjem ojačati dosadašnja aktivnost Centra i, s druge strane, kadrovski osnažiti i ekipirati Ured pučkog pravobranitelja.
Zadnjih nekoliko tjedana u javnosti se raspravljalo o novinama koje donosi ovaj Zakon i moglo se primijetiti mnogo nezadovoljstva i zabrinutosti, osobito vezano uz odredbe o pripajanju specijaliziranih ureda pučkog pravobranitelja Uredu pučkog pravobranitelja. Kritičari zakona ističu kako će se time marginalizirati mnoga pitanja kojima se bavi pojedini specijalizirani ured, što bi u konačnici moglo dovesti do slabljenja pravobraniteljske zaštite.
Hrvatska je prema Europskoj uniji prihvatila obvezu jačanja uloge pučkog pravobranitelja, pa se čini kako je ovo još jedan zakon koji je donesen u svrhu usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s europskim mjerilima. Koliko će novi zakon doista pridonijeti većoj neovisnosti i jačanju institucije pučkog pravobranitelja, ovisi ponajviše o probitačnosti i aktivizmu osoba zaposlenih u Uredu pučkog pravobranitelja.
Danijela Damjanović, dipl. iur.