Pravo na trošak prijevoza na posao i s posla nije zakonsko pravo, odnosno nije pravo iz radnog odnosa koje je uređeno propisom. Dakle, samom činjenicom zasnivanja radnog odnosa radnik neće imati na temelju Zakona o radu pravo na trošak prijevoza na posao i s posla.
Imaju li radnici pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla i pod kojim uvjetima ovisi o tome kako je to pitanje uređeno kolektivnim ugovorom, sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili odlukom poslodavca.
Također, navedeni akti odnosno ugovori mogu svojim odredbama urediti i sljedeće pitanje:
ako poslodavac u poduzeću isplaćuje trošak prijevoza na posao i s posla je li ga dužan isplaćivati 11 ili 12 mjeseci u godini, s obzirom na činjenicu da radnici zbog korištenja godišnjeg odmora u pravilu izbivaju godišnje s posla oko (kalendarskih) mjesec dana?
Pritom mogu biti određene obje varijante - i da radnici dobivaju naknadu za 12 mjeseci u jednoj kalendarskoj godini i da tu naknadu dobivaju za 11 mjeseci u godini, odnosno da na nju nemaju pravo za vrijeme godišnjeg odmora.
Inače, budući da se radi o naknadi troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, kako joj i samo ime govori, uobičajeno je da se naknada za prijevoz ne isplaćuje za vrijeme godišnjeg odmora, kada radnici ne dolaze na posao, budući da tada realno nemaju troškove prijevoza na posao i s posla, međutim to i ne mora biti tako.
Također, moguće je urediti i da pravo na trošak prijevoza radnik ima samo za one dane kada je stvarno radio, a ne i ako je bio na bolovanju, plaćenom dopustu itd.
Ako kod poslodavca pravo na isplatu troška prijevoza na posao i s posla nije uređeno kolektivnim ugovorom, sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili odlukom poslodavca, radnik će, nažalost, morati dolaziti na posao i ići s posla o svom trošku. Pritom smatramo da bi poslodavac pri sklapanju ugovora o radu na to trebao upozoriti radnika kako bi radnik bio svjestan da će za vrijeme rada kod poslodavca jedan određeni dio plaće morati utrošiti na trošak prijevoza.