Pravo plodouživanja kao osobnu služnost propisuju odredbe članka 203.-211. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Člankom 203. Zakona tako je propisano da je pravo plodouživanja osobna služnost koja svojega nositelja (plodouživatelja) ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužna stvar) u skladu s njezinom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo.
Pravo plodouživanja može postojati na poslužnoj stvari koja je nepotrošna, bilo pokretna ili nepokretna, kao i na više pokretnih stvari zajedno; na potrošnim stvarima moguće je samo nepravo plodouživanje. Pravo plodouživanja može postojati na pravu koje daje plodove ili druge koristi; u tom se slučaju uzima da je to pravo stvar, pa se na odgovarajući način primjenjuje ono što je određeno za stvari iz stavka 2. toga članka. Predmet svakoga prava plodouživanja je stvar u smislu stavka 2. do 4. toga članka, zajedno sa svim svojim pripadnostima.
Pravo plodouživanja iste poslužne nekretnine može imati i više osoba, u kojem je slučaju svaka samostalni nositelj svojega dijela prava plodouživanja, osim kad su u takvu odnosu da im pravo plodouživanja ili neki dio toga prava pripada zajednički; u sumnji se uzima da svakoj pripada jednaki dio prava plodouživanja. Također treba navesti da kad je poslužna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih mora trpjeti da se ovlaštenik prava plodouživanja koje tereti njihovu nekretninu njome služi na način na koji ga ovlašćuje njegovo pravo.
Pravo plodouživanja može biti osnovano na nekoliko načina – pravnim poslom, odlukom suda ili druge vlasti, na temelju zakona. Člankom 219. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se na temelju valjanoga pravnoga posla kojem je cilj stjecanje služnosti osnivaju prava služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, odnosno iz pripadanja prava koje je poslužna stvar, a na način određen zakonom. Sadržaj služnosti određuje vlasnik poslužne stvari, odnosno nositelj prava koje je poslužna stvar svojom voljom, ili u sporazumu sa stjecateljem pravnim poslom iz stavka 1. toga članka.
Pravnim poslom pravo služnosti može se ograničiti i opteretiti na svaki način koji je moguć, a nije nedopušten niti suprotan pravnoj naravi toga prava. Pravni posao kojemu je cilj osnutak služnosti, osim što mora zadovoljavati opće pretpostavke za valjanost, treba biti i u pisanom obliku ako je poslužna stvar nekretnina. Kad je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti da se ona optereti služnošću.
U praksi su se pojavili slučajevi o kojima već postoje sudske odluke, a tiču se (ne)mogućnosti osnivanja prava plodouživanja jednostranom izjavom vlasnika nekretnine koja je predmet tog prava.
Kao primjer navodimo Odluku Županijskog suda u Zagrebu, br. Gž-8237/09-2 od 20. travnja 2010., u kojoj je među ostalim navedeno:
„Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uknjižbu prava plodouživanja na predmetnoj nekretnini, zaključivši da uz prijedlog nije priložena isprava koja, u smislu odredaba članka 43. Zakona o zemljišnim knjigama (91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10 - Odluka USRH), predstavlja opću pretpostavku koja mora biti ispunjena da bi se dopustio zemljišnoknjižni upis, budući da je predlagatelj kao ispravu na temelju koje bi se trebao izvršiti upis, dostavio samo jednostranu izjavu aktualnog vlasnika nekretnine kojom on osniva pravo plodouživanja u korist treće osobe. Naime, sukladno odredbi članka 43. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama, upis se može dopustiti samo na temelju isprava sastavljenih u obliku propisanom za njihovu valjanost, a za upis knjižnog prava te njegove promjene, mora za to iz isprave biti vidljiv pravni temelj, odnosno mora se raditi o pravnom poslu kojemu je, u smislu odredbe članka 219. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99 - Odluka USRH, 22/00 - Odluka USRH, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09), svrha stjecanje prava plodouživanja, kao prava osobne služnosti.
Takav pravni posao kojim se osniva pravo plodouživanja mora biti i prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda dvostrani pravni posao - ugovor. Naime, da bi se osnovalo pravo plodouživanja, potrebno je da s jedne strane aktualni vlasnik poslužne nekretnine ovlasti drugu osobu – plodouživatelja - da se služi poslužnom nekretninom, dok je s druge strane potrebno i da ta osoba - plodouživatelj – pristane biti takav ovlaštenik. Dakle, potrebna je i jasno izražena volja druge strane - plodouživatelja - da pristaje na osnivanje toga prava, jer se nikoga ne može siliti da bude ovlaštenik takvog prava ako na to ne pristaje.“