Člankom 63. Zakona o radu (NN 149/09 i 61/11) propisano je da neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju dužem od dijela godišnjeg odmora iz članka 62. stavka 2. toga Zakona (preostali godišnji odmor povrh dva tjedna koje radnik mora iskoristiti tijekom tekuće kalendarske godine), radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine. Radnik ne može prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu preostali godišnji odmor povrh dva tjedna koje radnik mora iskoristiti tijekom tekuće kalendarske godine, ako mu je bilo omogućeno korištenje toga odmora.
No, godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti ili korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust, radnik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja iduće godine. I od ovog pravila postoji iznimka, pa je istim člankom propisano da član posade broda, radnik na radu u inozemstvu ili radnik koji je vršio dužnost građana u obrani, godišnji odmor u cijelosti može koristiti u sljedećoj kalendarskoj godini.
Za razliku od ranije važećeg radnopravnog uređenja iz Zakona o radu, prema danas važećem Zakonu o radu za prijenos godišnjeg odmora u sljedeću kalendarsku godinu nije potrebno da je radnik u godini u kojoj je stekao godišnji odmor koji prenosi u sljedeću, radio barem šest mjeseci.
Što se tiče razloga zbog kojih do prenošenja godišnjeg odmora u sljedeću godinu može doći, treba reći da prekid ili nekorištenje godišnjeg odmora, odnosno dijela godišnjeg odmora, mora biti posljedica isključivo bolesti ili korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust. Što se sve smatra bolešću, može se zaključiti iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
U praksi se pojavljuju slučajevi da poslodavci priznaju radnicima prenošenje godišnjeg odmora u iduću godinu, opravdavajući to činjenicom da radnici nisu koristili godišnji odmor u prethodnoj godini „zbog bolovanja“, te tako tumače bolest (kao uvjet za prenošenje godišnjeg odmora) kao bolovanje.
Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju razlikuje „bolest“ od „bolovanja“, odnosno prema njemu se „bolovanje“ definira kao „odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti…“ (članak 25. stavak 2. Zakona).
Pojam bolovanja, osim što obuhvaća okolnost bolesti i porodnog dopusta, ima i puno širi opseg od toga. Ne možemo sa sigurnošću reći što je zapravo bila namjera zakonodavca u ovom slučaju. Mišljenja smo da bi navedenu dvojbu, primjenom načela in favorem laboratoris, trebalo tumačiti u korist radnika.
Nadalje, u praksi su se pojavila pitanja – može li do prenošenja godišnjeg odmora u sljedeću kalendarsku godinu doći ako godišnji odmor nije korišten ili je prekinut zbog korištenja nekog drugog prava, propisanog Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama, primjerice, dopust za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju.
Prema stajalištu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, svi oni radnici koji ne koriste rodiljni, roditeljski ili posvojiteljski dopust, već neko drugo pravo iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, nemaju u smislu članka 63. stavak 3. Zakona o radu, pravo na prenošenje godišnjeg odmora iz tekuće u sljedeću kalendarsku godinu.