Prema člancima 8. i 9. Zakona o radu (NN 149/09 i 61/11), radni odnos zasniva se ugovorom o radu i to, u pravilu, na neodređeno vrijeme, jer se radni odnos na određeno vrijeme može zasnovati samo iznimno. Naime, prema članku 10. Zakona o radu ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.
Prema članku 35. Zakona o radu prilikom sklapanja ugovora o radu moguće je da poslodavac s radnikom ugovori probni rad, koji u svakom slučaju ne smije trajati duže od šest mjeseci. Ako je ugovoren probni rad, otkazni rok iznosi najmanje sedam dana.
Zakon o radu, povrh navedene odredbe, ne sadrži daljnje odredbe koje bi se odnosile na pitanje probnog rada, osim prekršajne odredbe (članak 292. Zakona o radu), prema kojoj sklapanje ugovora o radu s probnim radom duljeg trajanja od dopuštenog (6 mjeseci) predstavlja prekršaj, te poslodavac pravna osoba zbog toga može biti kažnjen novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna, dok novčanom kaznom od 1.000,00 do 3.000,00 kuna za navedeni prekršaj može biti kažnjen poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe.
Zakon o radu je, dakle, dao poslodavcu mogućnost da primi radnika u radni odnos ipak s određenom zadrškom, jer bi u razdoblju probnog rada imao priliku vidjeti zadovoljava li radnik zahtjeve radnog mjesta na kojem se zaposlio. Ako radnik zadovolji na probnom radu, nastavlja mu se radni odnos pod uvjetima pod kojima je zasnovan, što znači – teče dalje na neodređeno vrijeme ili do isteka ugovora. Naime, probni rad je moguće ugovoriti u svakom slučaju sklapanja ugovora o radu, dakle, bez obzira na to sklapa li se on na određeno ili na neodređeno vrijeme.
Pritom se postavlja jedno pitanje – smije li poslodavac s radnikom ugovoriti probni rad prilikom sklapanja novog ugovora o radu, kada je radnik već u radnom odnosu i već je prije radio u probnom roku (moguće je također da nije taj probni rok niti imao). Dakle, suštinsko je pitanje je li dopušteno od radnika, s čijim je radnim sposobnostima na jednim poslovima poslodavac upoznat, zahtijevati da na novim poslovima odradi probni rok, odnosno smije li se u konkretnoj situaciji ugovoriti probni rad?
Smatramo da za to nema nikakve pravne zapreke. Naime, članak 35. stavak 1. Zakona o radu izričito propisuje da se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad. Zakon ne postavlja nikakve daljnje uvjete, niti propisuje da bi se probni rad smio ugovoriti samo jednom u tijeku rada kod istog poslodavca. To je, dakako, i logično budući da je česta pojava da radnik kod istog poslodavca mijenja radna mjesta, a kod svake promjene poslova poslodavac je zainteresiran za provjeru radnikovih sposobnosti za obavljanje novih poslova.
Stoga je, kod promjene radnog mjesta kod istog poslodavca, prilikom sklapanja novog ugovora o radu, dopušteno ugovoriti probni rad, i bez obzira na to što je na nekim ranijim poslovima kod istog poslodavca radnik već radio u probnom roku.