Zadnjim izmjenama Ustava Republike Hrvatske (NN 76/10) dodane su odredbe vezane uz članstvo Hrvatske u EU. Za sudove je osobito važan novi članak 141.c, koji uređuje odnos hrvatskog prava s pravom EU. Ova ustavna odredba omogućuje primjenu EU prava pred domaćim sudovima i tijelima javne uprave.
Pravna zaštita u Europskoj uniji temelji se na suradnji Europskog suda (Sud) i nacionalnih sudova. Pri tome su nacionalni sudovi obvezni primjenjivati pravo EU, te pritom pružati učinkovitu zaštitu subjektivnih prava koja izviru iz pravne stečevine EU (članak 141.c).
Sudovi su, prema članku 115. Ustava, samostalni i nezavisni u obavljanju svoje sudačke dužnosti, a obvezni su suditi temeljem Ustava i zakona. Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (članak 35.) predviđeno je da sud koji se suoči s odredbom koja je po njegovom mišljenju neustavna, a koju bi trebao primijeniti u sporu o kojem odlučuje, zastaje s postupkom i pitanje ustavnosti takve odredbe upućuje Ustavnom sudu. Ako tada Ustavni sud odredbu proglasi neustavnom, redovni je sud ne primjenjuje u sporu. Pristupom Hrvatske Europskoj Uniji, od sudova se očekuje više.
Europski pravni sustav jača poziciju sudova prema ostalim granama vlasti u državi te im dodjeljuje proaktivnu ulogu. Stavak 2. već spomenutog članka 141.c Ustava, zahtjeva od sudova tumačenje nacionalnog prava u svjetlu prava EU. U slučaju da to nije moguće te kad zaključe kako je neka nacionalna norma suprotna normi prava EU, suci moraju tu nacionalnu normu izuzeti iz primjene, ne čekajući da o tome prethodno odluči Ustavni sud ili neko drugo tijelo. Ukoliko je norma EU prava nejasna, sucu iz države članice stoji na raspolaganju mogućnost (ponekad čak i obveza) da od Europskog suda zatraži tumačenje te norme.
Gore opisano načelo nadređenosti jedan je od temelja pravnog poretka Europske unije, a izvorno je formulirano u praksi Europskog suda, posebice u predmetima Van Gend en Loos (26/62), Costa v. ENEL (6/64), te Simmenthal 2 (106/77). Ove presude iz 60' i 70' godina XX stoljeća, čine jezgru europskog pravnog sustava.
U presudi Van Gend en Loos Europski sud postavio je temelje načela nadređenosti prava EU nacionalnom pravu, objasnivši da Zajednica predstavlja novi pravni poredak međunarodnog prava u čiju su korist države ograničile svoja suverena prava i koja stvara subjektivna prava državama i građanima.
Doktrinu nadređenosti Sud je dalje nadogradio presudom Costa v. ENEL, utvrdivši pravo prvenstva odnosno nadređenosti prava Zajednice u odnosu na nacionalno pravo, pa čak i u odnosu na kasnije donesene nacionalne propise u bilo kojem obliku.
Simmenthal 2 potvrđuje ranije utvrđeno stajalište Suda da u slučaju sukoba EU i nacionalnog prava, EU pravo temeljem načela nadređenosti ima prednost. To također znači da odredbe EU prava, stupanjem na snagu, čine svaku odredbu nacionalnog prava automatski neprimjenjivom ukoliko im je suprotna. Štoviše, Sud je u ovoj presudi istaknuo da nacionalni sud ima obavezu primijeniti pravo Zajednice i izuzeti iz primjene odredbu nacionalnog prava koja mu je suprotna, ne tražeći i ne čekajući prethodnu odluku bilo kojeg nacionalnog tijela koje ima vlastitu diskreciju, uključujući i nacionalni ustavni sud.
Ovom odlukom iz temelja se mijenja nacionalni sustav sudbenog nadzora ustavnosti i zakonitosti. Umjesto da zatraži odluku nacionalnog ustavnog suda, sudac redovnog suda koji odlučuje u glavnoj stvari stječe ovlast samostalno riješiti problem sukoba norme nacionalnog prava s normom prava EU, uz moguće interpretativnu pomoć Europskog Suda u postupku prethodnog pitanja.
Dakle, iako su u Hrvatskoj samo Sabor i Ustavni sud ovlašteni stavljati zakone izvan snage, temeljem ove odluke sudovi svih instanci ovlašteni su izuzeti iz primjene normu hrvatskog prava za koju smatraju da je suprotna EU pravu. Njihova odluka imat će učinak samo inter pares, međutim, njome ukazuju zakonodavnoj vlasti koje je zakone zbog neusklađenosti s EU pravom potrebno staviti izvan snage. Europski je sud time u nacionalnim sudovima pronašao saveznike koji će osiguravati jednaku, brzu i učinkovitu primjenu prava Europske unije.
Novim ovlastima koje će im biti pružene skorim pristupom u EU, sudovi će se zasigurno susresti s povećanjem opsega posla i odgovornosti. Kako bi se što bezbolnije prilagodili novom načinu rada potrebno je unaprijed kod sudaca osvijestiti način na koji se očituje načelo nadređenosti te koliko je njegova uloga važna u razvoju europskog prava.
Danijela Damjanović, dipl. iur.