Određene novine iz novele Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 50/12) odnose se na pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Tako je povećan smještajni kapacitet u kojem se mogu pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu i to tako da je kapacitet povećan do one razine koja je bila propisana do 2006. godine.
Maksimalni smještajni kapacitet u sobi, apartmanu i kući za odmor povećan je sa 8 na 10 soba, odnosno sa 16 na 20 kreveta, a u kampu sa 7 na 10 smještajnih jedinica, odnosno sa 25 na 30 gostiju istodobno. Naime, iako je namjera zakonodavca pri donošenju važećeg Zakona bila da se kroz smanjenje kapaciteta utječe na „profesionalizaciju“ u pružanju ugostiteljskih usluga, otvaranjem obrta i trgovačkih društava, pa tako i na rast samozapošljavanja, odnosno zapošljavanja, to nije ostvareno. Razlozi za to su višestruki: još uvijek neriješena pitanja vezana uz mogućnost legalizacije nelegalne gradnje, prenamjene stambenog prostora u kojem se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu u poslovni prostor i sl.
Većina iznajmljivača koji su bili dužni uskladiti svoje poslovanje što se tiče maksimuma smještajnog kapaciteta u roku od 5 godina od stupanja na snagu važećeg Zakona, a koji je istekao 28. prosinca 2011., nisu stekli uvjete za nastavak pružanja usluga kao ugostitelji. Od približno 50.000 registriranih iznajmljivača, njih oko 10% bilo je obvezno uskladiti svoje poslovanje, a uskladio se tek manji broj. Stoga, prema budućem režimu, fizičke osobe koje na dan stupanja na snagu novele Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (10. svibnja 2012.) pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu, a nisu uskladile svoje poslovanje kako je bilo propisano ovim Zakonom, mogu nastaviti pružati ugostiteljske usluge, a oni iznajmljivači koji su to učinili imaju mogućnost da nadležni ured na njihov zahtjev izda novo rješenje za veći smještajni kapacitet bez ponovnog utvrđivanja uvjeta za pružanje tih usluga. Na taj način u isti položaj, osim obveze novog podnošenja zahtjeva, stavljaju se svi iznajmljivači.
Također, novelom Zakona omogućen je nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu nasljednicima iznajmljivača. Ovo je novina kojom se od sada nasljedniku iznajmljivača koji je utvrđen u rješenju o nasljeđivanju, odnosno daroprimatelju iznajmljivača, temeljem ugovora o darovanju upisanom u zemljišne knjige i u slučaju opravdane nemogućnosti iznajmljivača da nastavi s pružanjem usluge (bolest, starost, poslovna nesposobnost i sl.), omogućava nastavak obavljanja djelatnosti.
Naime, za ishođenje rješenja o odobrenju po zahtjevu nasljednika, odnosno daroprimatelja dostatno je da nasljednik ispunjava uvjet da može biti iznajmljivačem u smislu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, da je poslovno sposoban i da ispunjava propisane zdravstvene uvjete. Vezano uz ovu novinu zakonodavac je ocijenio da će se na opisani način spriječiti siva ekonomija u tom dijelu, tj. pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu „na crno“, a čemu sada često pribjegavaju nasljednici iznajmljivača u slučaju kada građevina u kojoj je objekt u kojem se pružaju usluge ne ispunjava uvjete uporabljivosti sukladno posebnom propisu, a bez kojih nadležno tijelo ne može izdati rješenje za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.
Ujedno je novelom Zakona propisano da će se postupci započeti do njezinog stupanja na snagu dovršiti prema odredbama koje su povoljnije za ugostitelje i iznajmljivače (manji broj uvjeta koje moraju ispuniti ugostitelji za ishođenje rješenja za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odnosno iznajmljivači za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, te povećanje smještajnog kapaciteta za iznajmljivače) u odnosu na odredbe važećeg Zakona.
Također, jedna od novina je brisanje jednog od uvjeta za ishođenje rješenja za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i to uvjeta da ugostitelju nije pravomoćnom sudskom presudom ili rješenjem o prekršaju izrečena mjera sigurnosti ili zaštitna mjera zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti, dok ta mjera traje, jer je njegovo utvrđivanje ocjenjeno ograničavajućim u smislu poštivanja rokova za izdavanje rješenja te se opterećuju nadležna tijela, a isto se može postići kontrolom poštivanja tih mjera.