Vlasništvo na nekretninama stječe se na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Pravo vlasništva stječe se kad su ispunjene sve pretpostavke koje su određene Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ali i drugim zakonima.
Zemljišnoknjižni sud dopustit će upis prava vlasništva u zemljišne knjige ako isprava ima sadržaj i oblik kakav se zahtjeva po pravilima zemljišnoknjižnog prava. Članak 119. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drugačije određeno, dok je odredbom članka 108. Zakona o zemljišnim knjigama propisano koje pretpostavke treba ispitati zemljišnoknjižni sud u postupku odlučivanja o dopuštenosti upisa u zemljišne knjige.
Na temelju odluke suda odnosno drugoga tijela vlasti stječe se pravo vlasništva nekretnine, a da za to nije potreban upis u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis svojeg stečenog prava u zemljišnu knjigu. Ako je vlasništvo stečeno odlukom suda ili drugoga tijela, ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda ili drugoga tijela nije bilo upisano (članak 127. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).
Jedan od postupaka koji se vodi radi stjecanja prava vlasništva na nekretnini jedne od stranaka u postupku je postupak izvlaštenja.
Člankom 42. Zakona o izvlaštenju propisano je da će se uknjižba prava vlasništva i drugih stvarnih prava na izvlaštenoj nekretnini, kao i na nekretnini koja je data na ime naknade prijašnjem vlasniku, izvršiti na temelju pravomoćnog rješenja o izvlaštenju i dokaza o isplaćenoj naknadi ako je tim rješenjem određena naknada u novcu odnosno dokaza o stjecanju prava vlasništva prijašnjeg vlasnika na drugoj odgovarajućoj nekretnini, a na zahtjev korisnika izvlaštenja ili prijašnjeg vlasnika izvlaštene nekretnine.
Uknjižba prava vlasništva obavlja se samo u slučaju potpunog izvlaštenja. Potpuno izvlaštenje zemljišta obuhvaća zgradu i druge građevinske objekte koji se na njemu nalaze. Potpuno izvlaštena nekretnina uknjižit će se uvijek u zemljišnim knjigama kao vlasništvo korisnika izvlaštenja.
Glede uknjižbe prava vlasništva na temelju rješenja o izvlaštenju, valja reći da je to rješenje samo po sebi tabularna isprava i sud ga je dužan provesti u zemljišnoj knjizi, ako je u njemu navedena osoba, odnosno sve osobe koje su upisane kao vlasnici u zemljišnoj knjizi, odnosno ako su ispunjeni uvjeti iz članka 55. i 108. Zakona o zemljišnim knjigama. Za uknjižbu se ne smije tražiti bilo kakvo odobrenje prijašnjeg vlasnika, jer je stjecanje vlasništva nekretnine u postupku izvlaštenja oduzimanje vlasništva uz naknadu, protiv volje vlasnika.
Također, korisnik izvlaštenja koji na temelju pravomoćnog rješenja o izvlaštenju stječe vlasništvo nekretnine, stječe ga danom pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju i stječe ga izvorno, s obzirom da, prema članku 3. stavku 2. Zakona o izvlaštenju, potpunim izvlaštenjem prestaju pored prava vlasništva prijašnjeg vlasnika i druga prava na toj nekretnini.